Sigurnost hrane je ključno pitanje za zdravlje pojedinaca i društva u cjelini. U današnjem globaliziranom svijetu, gdje se hrana proizvodi, prerađuje i distribuira na različitim kontinentima, postavljaju se visoki standardi kako bi se osigurala sigurnost namirnica koje konzumiramo. Hrvatska, kao članica Europske unije, obvezna je uskladiti svoju legislativu s europskim standardima, što uključuje i zakonodavne okvire koji se odnose na sigurnost hrane. Zakon o sigurnosti hrane predstavlja pravni okvir koji regulira proizvodnju, preradu, distribuciju i prodaju hrane, a njegov je cilj zaštita zdravlja potrošača.
Zakonodavni okvir o sigurnosti hrane u Hrvatskoj temelji se na načelima zaštite zdravlja ljudi, zaštite interesa potrošača i osiguravanju održivog razvoja. Ovaj zakon propisuje obveze svih subjekata u lancu opskrbe hranom, počevši od proizvođača, prerađivača, distributera pa sve do maloprodaje. Svaka faza proizvodnje i distribucije hrane mora biti podložna strogoj kontroli i nadzoru kako bi se spriječili rizici koji bi mogli ugroziti zdravlje potrošača. Činjenica je da su kontaminacija hrane i pojava bolesti povezanih s hranom problemi koji se mogu javiti uslijed nepridržavanja zakonskih propisa.
Jedan od ključnih elemenata zakona o sigurnosti hrane je sustav analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP). Ovaj sustav omogućava identifikaciju potencijalnih opasnosti u svim fazama proizvodnje hrane i uspostavljanje mjera za njihovo upravljanje. Implementacija HACCP sustava zahtijeva od svih subjekata u lancu opskrbe hranom da provode redovite analize i praćenja kako bi se osigurala sigurnost hrane koja dolazi do potrošača. U slučaju da se otkrije bilo kakva opasnost, zakonski okvir propisuje postupke povlačenja proizvoda s tržišta, što je od ključne važnosti za zaštitu zdravlja potrošača.
Osim toga, zakon o sigurnosti hrane također propisuje obvezu označavanja hrane. Oznake na prehrambenim proizvodima moraju biti jasne, točne i razumljive potrošačima. Ovo uključuje informacije o sastavu proizvoda, datumu isteka, uvjetima čuvanja te eventualnim alergenima. Transparentnost u označavanju hrane pomaže potrošačima u donošenju informiranih odluka prilikom kupovine i konzumacije hrane. Hrvatska je također uvela sustav označavanja koji uključuje informacije o podrijetlu hrane, što dodatno osnažuje povjerenje potrošača u kvalitetu i sigurnost prehrambenih proizvoda.
Regulativa o sigurnosti hrane ne odnosi se samo na prehrambene proizvode, već i na stočnu hranu, aditive, pesticide i ostale kemikalije koje se koriste u proizvodnji hrane. U tom kontekstu, zakon zahtijeva redovite inspekcije i kontrolu kvalitete. Državni inspektorat za hranu odgovoran je za provedbu ovih kontrola, a njegovi inspektori imaju ovlasti provoditi inspekcijske nadzore u svim fazama lanca opskrbe hranom. U slučaju utvrđenih nepravilnosti, inspektori mogu izreći kazne, narediti povlačenje proizvoda ili čak zatvoriti objekte koji ne ispunjavaju propisane standarde.
Osim javnog zdravlja, zakon o sigurnosti hrane također ima značajan ekonomski utjecaj. Osiguranje visoke razine sigurnosti hrane može povećati konkurentnost hrvatskih proizvoda na europskom i globalnom tržištu. Potrošači su spremni platiti više za proizvode koji su sigurni i provjereni, što stvara poticaj za proizvođače da ulažu u kvalitetu i sigurnost svojih proizvoda. Također, pridržavanje zakonskih propisa pomaže u izbjegavanju troškova koji mogu nastati uslijed povlačenja proizvoda s tržišta ili pravnih postupaka koji bi mogli proizaći iz nepoštivanja zakona.
Na kraju, važno je napomenuti da je zakon o sigurnosti hrane dinamičan i da se stalno razvija kako bi se prilagodio novim saznanjima i izazovima. S obzirom na globalne promjene u proizvodnji hrane i potražnji potrošača, Hrvatska nastoji osigurati da njezina legislativa ostane relevantna i učinkovita. S obzirom na sve navedeno, zakon o sigurnosti hrane predstavlja temeljni okvir za zaštitu zdravlja potrošača i osiguranje kvalitete hrane koja se nalazi na tržištu.