Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine započela je 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Austro-Ugarska dobila pravo upravljanja ovim područjem, koje je do tada bilo pod osmanskom vlašću. Ova okupacija imala je duboke i dugotrajne posljedice na društvo, ekonomiju i kulturu Bosne i Hercegovine. Tijekom razdoblja austro-ugarske vladavine, koje je trajalo sve do 1918. godine, Bosna i Hercegovina doživjela je značajne promjene koje su oblikovale njen identitet i položaj u regiji.
Jedan od prvih koraka Austro-Ugarske bio je uspostavljanje administrativnog sustava koji je zamijenio dotadašnji osmanski sustav. Austro-Ugarska je implementirala modernu birokraciju, koja je uključivala reforme u obrazovanju, zdravstvu i javnim uslugama. Uvođenje novog sustava donijelo je određene prednosti, kao što su izgradnja infrastrukture, ceste i željeznice, što je omogućilo brži razvoj gospodarstva. Međutim, mnogi stanovnici su se osjećali kao da su pod stranim jarmom, a otpor prema okupaciji je rastao.
Jedna od najznačajnijih reformi bila je agrarna reforma koja je omogućila zemljišnu redistribuciju. Mnogim seljacima su dodijeljene parcele zemljišta, no velika većina zemljišta ostala je u vlasništvu plemića i bogatih trgovaca. Ovaj sustav je često izazivao nezadovoljstvo među seljacima, koji su se borili za svoja prava i bolji život. Uz to, dolazak stranih investitora i industrijalizacija donijeli su nove mogućnosti, ali su također doveli do socijalnih tenzija i klasičnih sukoba između radničke klase i poslodavaca.
Kultura i obrazovanje također su doživjeli transformaciju. Austro-Ugarska je uvela obrazovni sustav koji je uključivao osnovne škole, srednje škole i visoke škole. Ovaj sustav je bio usmjeren na obrazovanje mladih ljudi u duhu zapadnih vrijednosti i ideala. Mnogi intelektualci i umjetnici, uključujući i neke od najpoznatijih imena iz bosanskohercegovačke povijesti, počeli su se isticati u ovom novom okruženju. Međutim, također je postojala i politika asimilacije koja je pokušavala potisnuti lokalne jezike i kulture, što je izazvalo otpor među stanovništvom.
Politička situacija u Bosni i Hercegovini tijekom austro-ugarske okupacije bila je kompleksna. Mnogi su se Bosanci i Hercegovci osjećali kao građani drugog reda unutar novog sustava. Država je bila pod kontrolom stranih vlasti, a lokalne političke elite često su bile isključene iz važnih odluka. Ova situacija je dovela do jačanja nacionalnih pokreta koji su se borili za autonomiju i prava lokalnog stanovništva. Tijekom tog razdoblja, nacionalni identiteti su se počeli oblikovati, a političke stranke su se počele formirati oko nacionalnih ideja.
Osim političkih i društvenih promjena, austrijska okupacija donijela je i značajne ekonomske posljedice. Uvođenje novog monetarnog sustava i regulacija trgovine otvorili su vrata za strana ulaganja, ali su istovremeno i povećali ovisnost lokalnog gospodarstva o stranim kapitalima. Industrijalizacija je dovela do rasta gradova poput Sarajeva, gdje je izgrađeno mnogo novih zgrada, javnih institucija i kulturnih centara, ali je također stvorila i velike socijalne razlike među stanovnicima.
Na kraju, austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine ostavila je dubok trag u kolektivnoj svijesti naroda. Iako su mnogi aspekti okupacije imali pozitivne učinke, poput modernizacije i razvoja infrastrukture, osjećaj stranog nadzora i asimilacije stvorio je temelje za buduće sukobe i nacionalne tenzije. Nakon Prvog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a naslijeđe austro-ugarske okupacije nastavilo je oblikovati političke i društvene tokove u regiji.
