Roman ‘Jesenjin: Istorija jednog ubistva’ autora Vitalija Bezrukova predstavlja intrigantan prikaz života i smrti jednog od najpoznatijih ruskih pjesnika, Sergeja Jesenjina. Bezrukov, kroz svoje pripovijedanje, ne samo da istražuje biografiju Jesenjina, već se dotiče i šireg konteksta društvenih, političkih i kulturnih promjena u Rusiji ranih dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Sergej Jesenjin, rođen 1895. godine, bio je simbol boemske Rusije, pjesnik koji je svojim djelima izrazio patnju, ljubav i unutarnje borbe. Njegova poezija prožeta je slikama prirode, nostalgijom za seljačkom prošlošću i dubokim emotivnim nabojem. Iako je uživao popularnost, njegov život bio je ispunjen osobnim tragedijama, alkoholizmom i turbulentnim ljubavnim vezama, što ga je na kraju dovelo do tragedije.
Bezrukov u svom romanu ne samo da se bavi detaljima Jesenjinove biografije, nego i atmosferom vremena u kojem je pjesnik živio. Ova knjiga je više od biografije; ona je analiza društva koje je prolazilo kroz radikalne promjene, a koje je Jesenjin doživljavao iz prve ruke. Autor istražuje kako su političke turbulencije, revolucija i građanski rat utjecali na umjetnike tog vremena, a posebno na Jesenjina, koji se borio s vlastitim demonima dok je pokušavao pronaći svoje mjesto u svijetu.
Jedan od ključnih aspekata romana jest Jesenjinova smrt. Mnogi se pitaju je li to bila samoubojstvo ili ubojstvo. Bezrukov ne donosi konačne odgovore, već ostavlja čitatelja s pitanjima i sumnjama. Kroz prikaz različitih teorija i svjedočenja, autor uspijeva dočarati ambivalentnost situacije u kojoj se Jesenjin nalazio. Smrt ovog pjesnika postaje simbol gubitka jednog kreativnog duha u kaotičnom svijetu.
Osim same radnje, Bezrukov majstorski gradi likove koji okružuju Jesenjina. Njegove ljubavne veze, prijateljstva s drugim poznatim umjetnicima, ali i njegovi sukobi s vlastima i društvom, sve to pridonosi kompleksnosti ovog izvanrednog čovjeka. Kroz razgovore i interakcije s drugim likovima, čitatelj može steći bolji uvid u Jesenjinovu osobnost i njegovu borbu za umjetničku slobodu.
Jedan od najzanimljivijih dijelova romana je Bezrukovljev prikaz Jesenjinove duhovne potrage. Pjesnik je bio duboko povezan s ruskom tradicijom i folklorom, a njegovo stvaralaštvo često odražava tu povezanost. Bezrukov istražuje kako su te tradicije oblikovale Jesenjinovu poeziju i kako je on u njima tražio odgovore na svoja pitanja o životu i smrti.
Roman također postavlja pitanje o naslijeđu koje je Jesenjin ostavio iza sebe. Kako je vrijeme prolazilo, njegovo djelo je postalo simbol otpora i slobode u umjetnosti. Bezrukov se dotiče teme kako su se generacije umjetnika inspirirale njegovim radom, ali i kako je društvo percepiralo njegovu osobnost i njegovu tragediju. Na taj način, ‘Jesenjin: Istorija jednog ubistva’ postaje i hommage ne samo Jesenjinovoj umjetnosti, nego i svim umjetnicima koji su se borili za svoje mjesto u svijetu koji ih nije uvijek prihvaćao.
Na kraju, Bezrukovljev roman nas navodi da se zapitamo o prirodi umjetnosti, o ulozi umjetnika u društvu i o tome kako osobna tragedija može oblikovati djelo koje nadživljuje samog autora. ‘Jesenjin: Istorija jednog ubistva’ nije samo knjiga o jednom pjesniku; to je duboko promišljanje o ljudskoj prirodi, umjetnosti i neizbježnosti smrti. U ovom djelu, Bezrukov uspijeva prikazati kompleksnost ljudskih emocija i društvenih konteksta, ostavljajući čitatelja s mnogo pitanja i razmišljanja o životu, smrti i umjetnosti.