Zoroastrijanizam, jedna od najstarijih poznatih religija, nastao je u drevnoj Persiji, a utemeljio ju je prorok Zaratustra (ili Zoroaster) oko 6. stoljeća prije Krista. Ova religija, koja se temelji na dualističkom svjetonazoru, naglašava sukob između dobra i zla, svjetla i tame, te predstavlja jedan od ključnih temelja za razvoj mnogih kasnijih religijskih tradicija, uključujući judaizam, kršćanstvo i islam. Zoroastrijanizam se većinom prakticira u Iranu i Indiji, gdje su zoroastrijanci poznati kao Parseci. Ova religija je također poznata po svom naglasku na moralnom ponašanju, osobnoj odgovornosti i važnosti izbora, što je utemeljeno na vjerovanju da svaka osoba ima slobodu volje da odabere između dobra i zla.
Jedan od središnjih elemenata zoroastrijanizma je vjerovanje u Ahura Mazdu, vrhovnog boga koji simbolizira svjetlost, istinu i dobro. Njegov protivnik je Angra Mainyu (ili Ahriman), koji predstavlja tamu, laž i zlo. Sukob između ovih dvaju entiteta oblikuje temelje zoroastrijanske teologije i etike. Prema zoroastrijanskom vjerovanju, na kraju vremena doći će do konačne bitke između dobra i zla, nakon koje će svi ljudi biti suđeni i duše će biti pročišćene.
Zoroastrijanci vjeruju u tri osnovna načela: ‘Dobar govor’, ‘Dobra djela’ i ‘Dobra misao’. Ova načela odražavaju etičke vrijednosti koje zoroastrijanizam promiče i koje su od suštinske važnosti za osobni i društveni život vjernika. Osim toga, zoroastrijanizam naglašava važnost prirode i okoliša, s vjerovanjem da je Zemlja sveta i da se mora čuvati i poštovati.
U okviru zoroastrijanske religije, svetim tekstovima smatra se Avesta, zbirka spisa koja uključuje himne, zakone i rituale. Ovi tekstovi su ključni za razumijevanje zoroastrijanskog vjerovanja i prakse. Avesta sadrži i Gathas, najstarije i najvažnije dijelove koji se pripisuju samom Zaratustri. Osim Avesti, postoje i drugi spisi koji su nastali tijekom kasnijih razdoblja i koji dodatno objašnjavaju i razvijaju zoroastrijanske ideje.
Rituali u zoroastrijanizmu često uključuju svetkovanje vatre, koja se smatra simbolom prosvjetljenja, čistoće i prisutnosti Ahura Mazde. Vatra se poštuje i čuva u hramovima, a zoroastrijanci redovito sudjeluju u vjerskim obredima koji se održavaju u ovim svetim prostorima. Obredi se obično odvijaju uz prisutnost vjernika, koji se okupljaju kako bi molili, pjevali i sudjelovali u zajedničkim aktivnostima.
Unatoč svojoj drevnoj povijesti, zoroastrijanizam se suočava s izazovima modernog doba. Broj zoroastrijanaca u svijetu drastično je opao, a mnogi su se suočili s pritiscima asimilacije u veće religijske i kulturne zajednice. U Iranu, gdje je zoroastrijanizam povijesno bio dominantna religija, zoroastrijanci su danas manjina i suočavaju se s ograničenjima u svojoj praksi. S druge strane, u Indiji, Parseci su uspješno očuvali svoju kulturu i vjeru kroz različite inicijative i organizacije.
U posljednjim desetljećima, zoroastrijanizam doživljava određenu obnovu interesa, kako među samim vjernicima, tako i među akademicima i istraživačima. Ova religija privlači pažnju zbog svojih filozofskih i etičkih učenja, koja su i dalje relevantna u današnjem svijetu. Mnogi ljudi danas prepoznaju vrijednost zoroastrijanskog naglaska na očuvanju okoliša, osobnoj odgovornosti i moralnom ponašanju.
U zaključku, zoroastrijanizam je bogata i kompleksna religija koja nudi jedinstven pogled na svijet, naglašavajući važnost izbora između dobra i zla. Svojim učenjima i praksama, zoroastrijanizam ostaje važan dio svjetske religijske baštine i nastavlja inspirirati vjernike i mislioce diljem svijeta.
