U hrvatskom pravnom sustavu, davanje lažnog iskaza predstavlja ozbiljno kazneno djelo koje se regulira Kaznenim zakonom. Ova odredba ima za cilj očuvanje pravde i istine u pravnim postupcima, jer svaka neistina iznesena pred sudom može imati dalekosežne posljedice. Lažni iskaz može se dati svjesno i namjerno, a posljedice za počinitelja mogu biti drastične.
Prema članku 305. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, tko, kao svjedok, vještak ili prevoditelj, iznese lažni iskaz ili obmanu sud ili tijelo koje provodi postupak, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ova odredba jasno ukazuje na to da je pravna odgovornost za davanje lažnog iskaza vrlo ozbiljna. Osoba koja svjesno laže pred sudom ne samo da ugrožava tijek pravde, već može dovesti do pogrešnih presuda, što može imati katastrofalne posljedice za nevine strane u postupku.
Važno je napomenuti da se lažnim iskazom ne smatra samo izravna laž, već i propust da se iznesu bitne informacije koje bi mogle utjecati na ishod suđenja. Na primjer, ako svjedok svjesno prešuti važne detalje ili iznese informacije koje su netočne, može se smatrati da je dao lažan iskaz. Ovakva situacija može nastati kada osoba pokušava zaštititi nekoga ili sebe, a to može dovesti do ozbiljnih pravnih posljedica.
U pravnoj praksi, važno je razlikovati lažni iskaz od drugih oblika nepoštenog ponašanja u postupku. Na primjer, ako svjedok pogriješi u sjećanju ili interpretaciji događaja, to se ne smatra lažnim iskazom, osim ako se može dokazati da je ta osoba bila svjesna neistinitosti svojih izjava. Sudovi često moraju pažljivo analizirati svjedočenja i okolnosti pod kojima su iznesena kako bi utvrdili je li doista došlo do lažnog iskaza.
Pored kaznenih posljedica, osoba koja daje lažni iskaz može se suočiti i s civilnim posljedicama. Naime, ako netko pretrpi štetu zbog lažnog iskaza, može podnijeti tužbu za naknadu štete protiv svjedoka. Ova vrsta odgovornosti može dodatno otežati situaciju onima koji odluče lagati pred sudom, jer osim kazne zatvora, mogu biti obvezni platiti i odštetu oštećenoj strani.
Osim toga, društvena stigma koja dolazi s davanjem lažnog iskaza može imati dugotrajne posljedice po pojedinca. Osobe koje su optužene za davanje lažnog iskaza često se suočavaju s gubitkom povjerenja u društvu, što može utjecati na njihove osobne i profesionalne odnose. Ova stigma može biti posebno teška za osobe koje su u manjim zajednicama, gdje su javne percepcije i reputacija posebno važne.
Na kraju, važno je naglasiti da je davanje lažnog iskaza ozbiljno kazneno djelo koje se ne smije olako shvatiti. Kako bi se očuvala pravda i istina u pravnim postupcima, svi sudionici u postupku, uključujući svjedoke, trebaju biti svjesni svojih obveza i odgovornosti. Svaka izjava koju daju pred sudom trebala bi biti istinita i precizna, jer posljedice lažnog iskaza mogu biti izuzetno teške i dugoročne.
