Roman “Stranac” francuskog autora Alberta Camusa, objavljen 1942. godine, predstavlja jedno od najvažnijih djela egzistencijalizma i suvremene književnosti. U središtu priče nalazi se Meursault, mladić koji živi u Alžiru i koji se suočava s apsurdnošću života, gubitkom i neizbježnom smrću. Ovaj članak nudi prepričano razmatranje ključnih tema i likova u romanu, kao i njegov utjecaj na čitatelje kroz povijest.
Meursault je neobičan protagonist, čije emocionalno distanciranje i indiferentnost prema životu i smrti izazivaju brojne upitnike. On ne reagira na događaje kao što bi to očekivali uobičajeni junaci književnih djela. Na primjer, na vijest o smrti svoje majke, Meursault pokazuje iznenađujuće ravnodušje, što odmah postavlja ton cijelog romana. Ova ravnodušnost simbolizira dublje filozofske ideje o besmislu postojanja i apsurdnosti ljudske situacije.
Jedan od ključnih trenutaka u romanu je ubistvo Araba, koje Meursault počini na plaži. Ovaj čin, iako brutalno jednostavan, izaziva brojne moralne i etičke dileme. Meursault ne ubija iz opravdanog razloga; on djeluje više iz trenutne bijesne reakcije na sunce i vrućinu. Ova situacija dodatno produbljuje Camusovu ideju o apsurdu: Meursault ne traži pravdanje svojih postupaka, što ga čini još intrigantnijim likom.
Nakon ubistva, Meursault se suočava s pravnim sustavom koji ga ne ocjenjuje samo zbog njegova zločina, već i zbog njegovog karaktera i životnih izbora. Suđenje se pretvara u svojevrsni cirkus, gdje je Meursaultova emocionalna distanciranost glavna tema rasprave. Ovdje se Camus kritički osvrće na društvene norme i očekivanja, pokazujući kako se ljudi često sude na osnovu svojih osobina, a ne na osnovu djela koja su počinili.
Još jedna važna tema romana je koncept slobode i odgovornosti. Meursaultovo prihvaćanje apsurda i svijest o vlastitoj smrtnosti omogućuju mu da živi bez iluzija. On odbacuje konvencionalna vjerovanja i društvene norme, što ga čini slobodnim, ali istovremeno i izoliranim. Njegova sloboda dolazi s cijenom; on se suočava s posljedicama svoje autentičnosti, što ga dovodi do filozofske dileme o tome što znači biti slobodan u svijetu koji je sam po sebi besmislen.
Na kraju romana, Meursault pronalazi mir u svom apsurdnom postojanju. Nakon što je suočen s vlastitom smrću, on prihvaća život onakvim kakav jest, bez iluzija i lažnih nada. Ova spoznaja pruža mu unutarnji mir, ali istovremeno ostavlja čitatelja s pitanjima o vlastitoj percepciji života i smrti. Camus nam kroz Meursaulta daje do znanja da iako život može biti apsurdan, upravo u tom apsurdu leži i mogućnost autentičnog postojanja.
Roman “Stranac” ostavlja snažan utisak na čitatelje i potiče ih na razmišljanje o vlastitim životima, izborima i moralnim dilemama. Njegova univerzalna pitanja o postojanju, slobodi i odgovornosti čine ga relevantnim i u suvremenom društvu. Bez obzira na to kako ga tumačili, Meursault i njegovo putovanje kroz apsurd ostaju važni dijelovi literarne tradicije koja se neprestano razvija i propituje granice ljudskog postojanja.
