“Smrt Ivana Iljiča” jedan je od najvažnijih radova ruskog pisca Lev Tolstoja, objavljen 1886. godine. Ova novela ne samo da istražuje teme smrti i egzistencije, već i moralne dileme i značaj autentičnog života. U središtu priče je Ivan Iljič Golovin, sudac koji uživa u svom društvenom statusu, ali se suočava s neizbježnom smrću. Tolstoj kroz lik Ivana Iljiča postavlja pitanja koja su relevantna i danas: Što znači živjeti? Što je istinski život? Kako se suočiti sa smrću?
Na početku priče, Ivan Iljič živi život koji se čini idealnim. Ima dobar posao, obitelj i društveni status. No, kada se suočava s teškom bolešću, njegov svijet se počinje rušiti. On shvaća da je cijeli svoj život proživeo slijedeći norme društva, zanemarujući vlastite osjećaje i istinske želje. U tom trenutku, Tolstoj nas poziva da preispitamo svoje prioritete i vrijednosti. Ivan Iljič postaje simbol mnogih ljudi koji su odabrali konformizam umjesto autentičnosti.
Kako se bolest pogoršava, Ivan Iljič se suočava s strahom od smrti. Tolstoj majstorski opisuje njegovu borbu s tim strahom, koji postaje sve jači kako se približava kraj. Ivan Iljič postaje svjestan da je njegovo ranije postojanje bilo ispunjeno prazninom. Tolstoj istražuje kako se ljudsko biće nosi s idejom smrti, kako se suočava s vlastitim neuspjesima i propuštenim prilikama. Ovaj aspekt priče duboko rezonira s čitateljima, jer svatko od nas u nekom trenutku razmišlja o vlastitoj smrtnosti.
Jedan od ključnih trenutaka u noveli je Ivanova spoznaja o lažnosti života koji je vodio. On se suočava s činjenicom da je njegovo postojanje bilo prožeto lažima i pretvaranjem. Umjesto da živi autentično, on je slijedio očekivanja drugih, što ga je na kraju dovelo do osjećaja praznine i izgubljenosti. Ova spoznaja dolazi u trenutku kada se suočava s smrću, a Tolstoj nas poziva da se upitamo: Kako živimo svoje živote? Jesmo li autentični ili se pretvaramo da smo ono što nismo?
Osim Ivana Iljiča, u priči se pojavljuju i drugi likovi koji predstavljaju različite aspekte ljudske prirode i društva. Njegova supruga, na primjer, prikazana je kao osoba koja je više zabrinuta za društveni status nego za emocionalnu dobrobit svog muža. Ova dinamika između njih dvoje otkriva hladnoću i otuđenost koja često vlada u ljudskim odnosima. Tolstoj koristi njihove odnose kako bi oslikavao širu sliku ljudske prirode i društvenih normi.
U završnim trenucima Ivan Iljič doživljava trenutak prosvjetljenja. On shvaća da je ljubav, a ne društveni status ili materijalno bogatstvo, ono što daje životu smisao. Ova spoznaja dolazi prekasno, ali ipak donosi određeno olakšanje i mir. Umire okružen istinskim osjećajem ljubavi i saznanja da nije uzalud živeo. Ova transformacija naglašava Tolstojevu poruku o važnosti ljubavi i autentičnosti u ljudskom životu.
“Smrt Ivana Iljiča” nije samo priča o umiranju; to je duboka analiza ljudske egzistencije. Tolstoj nas poziva da preispitamo vlastite živote, da se suočimo s vlastitim strahovima i da težimo autentičnosti. Kroz Ivanovu priču, on nas uči da, iako smrt može biti zastrašujuća, ona također može poslužiti kao motivacija za istinsko življenje. Ova novela ostavlja čitatelja s pitanjima o vlastitom životu, o izborima koje smo napravili i o onome što je zaista važno.
