Regulativa Solventnost II predstavlja ključni okvir za osiguranje i reosiguranje unutar Europske unije, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2016. godine. Ova regulativa nastala je kao odgovor na potrebe tržišta i izazove koji su se pojavili tijekom financijske krize, a cilj joj je osigurati veću zaštitu osiguranika i povećati stabilnost financijskog sektora. U srži regulative leži potreba da osiguravajuće tvrtke budu u mogućnosti ispuniti svoje obaveze prema osiguranicima, čak i u uvjetima ekstremnih tržišnih turbulencija.
Jedna od glavnih komponenti Solventnosti II je princip ‘solventnosti’, koji se odnosi na sposobnost osiguravajuće tvrtke da pokrije svoje obaveze prema osiguranicima. Regulativa propisuje niz pravila koja se odnose na izračunavanje potrebnog kapitala, upravljanje rizicima i izvještavanje, čime se osigurava da osiguravajuće tvrtke posjeduju dovoljno kapitala za pokriće potencijalnih gubitaka.
Naime, Solventnost II uvodi sustav koji se temelji na riziku, što znači da su osiguravajuće tvrtke obvezne provesti procjenu svojih rizika i na temelju tih procjena odrediti koliko kapitala im je potrebno zadržati. Ovaj pristup omogućuje veći stupanj prilagodbe prema specifičnim rizicima s kojima se svaka tvrtka suočava, umjesto da se oslanja na generičke zahtjeve koji se ne uzimaju u obzir individualne karakteristike poslovanja.
Regulativa također propisuje detaljne smjernice za upravljanje rizicima, koje uključuju procjenu i upravljanje različitim vrstama rizika, kao što su tržišni rizik, kreditni rizik, operativni rizik i rizik likvidnosti. Osiguravajuće tvrtke moraju razviti strategije za identifikaciju, mjerenje i kontrolu ovih rizika, a također su obvezne provoditi redovite stres testove kako bi procijenile svoju otpornost na nepovoljne uvjete.
Osim toga, Solventnost II uvodi i zahtjeve za izvještavanje, koji su osmišljeni kako bi osigurali transparentnost i omogućili regulatornim tijelima da nadziru solventnost osiguravajućih društava. Osiguravatelji su dužni redovito dostavljati informacije o svom financijskom stanju, upravljanju rizicima i strategijama investiranja, čime se omogućuje bolja procjena njihove stabilnosti.
Važno je napomenuti da regulativa Solventnost II ne propisuje samo pravila vezana uz kapital i rizike, već također naglašava važnost korporativnog upravljanja unutar osiguravajućih društava. Ovaj aspekt regulative potiče osiguravatelje da uspostave jasne strukture upravljanja, koje osiguravaju odgovornost i transparentnost u donošenju odluka. To uključuje angažman odbora u strategijskom planiranju i procjeni rizika, kao i uključivanje svih razina upravljanja u proces donošenja odluka.
Osiguravajuće tvrtke moraju također osigurati da su njihovi zaposlenici pravilno educirani i obučeni za upravljanje rizicima i provođenje propisa. Time se osigurava da svi u organizaciji razumiju važnost solventnosti i kako ona utječe na poslovanje i odnose s klijentima.
Na kraju, regulativa Solventnost II stvara i okvir za suradnju između nacionalnih i europskih regulatora, čime se osigurava jedinstven pristup i dosljednost u primjeni pravila. Ova suradnja je ključna za održavanje stabilnosti cijelog europskog tržišta osiguranja i zaštitu prava osiguranika.
U zaključku, regulativa Solventnost II propisuje niz pravila koja se odnose na kapital, upravljanje rizicima i izvještavanje, s ciljem osiguravanja financijske stabilnosti osiguravajućih društava i zaštite interesa osiguranika. Njena implementacija označava značajan korak prema jačanju povjerenja u osiguravajući sektor i osiguranje da tvrtke budu spremne na izazove koje im budućnost donosi.
