Hipoksija i hipoksemija su dva medicinska pojma koja se često koriste u kontekstu smanjenog unosa kisika u tijelo. Iako se ovi termini ponekad koriste zamjenjivo, oni se zapravo odnose na različite pojmove koji se tiču razine kisika u organizmu.
Hipoksija označava stanje u kojemu je razina kisika u tijelu ispod normalnih vrijednosti, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Ova situacija može nastati zbog različitih uzroka, uključujući bolesti pluća, smanjenu opskrbu kisikom, ili čak fizičke uvjete kao što su velika nadmorska visina. Kada tijelo ne dobiva dovoljno kisika, organi i tkiva počinju trpjeti, a to može rezultirati ozbiljnim posljedicama po zdravlje.
Hipoksemija, s druge strane, specifično se odnosi na smanjenu razinu kisika u krvnoj plazmi. Ovo stanje se može mjeriti pomoću pulsne oksimetrije, koja procjenjuje saturaciju kisika u krvi. Normalne vrijednosti saturacije kisika su obično između 95% i 100%. Kada saturacija padne ispod 90%, to može ukazivati na hipoksemiju, koja može dovesti do hipoksije ako se ne liječi pravovremeno.
Uzroci hipoksije i hipoksemije mogu varirati. Uobičajeni uzroci uključuju bolesti dišnog sustava poput kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), astme, upale pluća, ali i srčane bolesti. U slučajevima kada tijelo ne može učinkovito transportirati kisik, poput anemije, također može doći do hipoksije. Drugi uzroci mogu uključivati izloženost visokom tlaku ili niskoj razini kisika, kao što je slučaj kod planinarenja na velikim visinama.
Simptomi hipoksije i hipoksemije mogu se manifestirati na različite načine. Osobe mogu osjetiti kratkoću daha, ubrzan rad srca, zbunjenost, umor ili čak gubitak svijesti. U težim slučajevima, hipoksija može uzrokovati ozbiljne neurološke probleme, pa čak i smrt. Stoga je važno prepoznati simptome i potražiti medicinsku pomoć kada se pojave.
Za dijagnosticiranje ovih stanja, liječnici često koriste nekoliko metoda. Osim pulsne oksimetrije, mogu se provoditi i krvne pretrage kako bi se procijenila razina kisika i ugljičnog dioksida u krvi. U nekim slučajevima, pacijenti mogu zahtijevati dodatnu medicinsku skrb, kao što su kisikova terapija ili upotreba uređaja za potporu disanju.
Sprječavanje hipoksije i hipoksemije često uključuje liječenje osnovnih uzroka. Na primjer, pacijenti s astmom ili KOPB-om mogu biti podvrgnuti liječenju lijekovima koji pomažu u otvaranju dišnih putova. Osim toga, održavanje zdrave tjelesne težine, prestanak pušenja, i redovita tjelesna aktivnost mogu značajno poboljšati funkciju pluća i smanjiti rizik od ovih stanja.
U zaključku, hipoksija i hipoksemija su ozbiljna stanja koja zahtijevaju pravovremenu dijagnozu i liječenje. Razumijevanje razlike između ova dva pojma može pomoći u boljem prepoznavanju simptoma i potražnji medicinske pomoći. Ako sumnjate da vi ili netko koga poznajete pati od hipoksije ili hipoksemije, odmah se obratite liječniku.
