Endokarditis je ozbiljna infekcija koja zahvaća unutarnji sloj srca, poznat kao endokard. Ova bolest može biti uzrokovana bakterijama, gljivicama ili drugim mikroorganizmima koji ulaze u krvotok i naseljavaju srčane zalistke ili druge dijelove srca. Jedna od specifičnih manifestacija endokarditisa su Janewayove lezije, koje predstavljaju kožne promjene koje se javljaju kod pacijenata s ovom bolešću. U ovom članku istražit ćemo što su Janewayove lezije, kako se pojavljuju, koje su njihove karakteristike i što to znači za dijagnozu i liječenje endokarditisa.
Janewayove lezije su bezbolne, crvene ili purpurne mrlje koje se najčešće javljaju na dlanovima ruku ili tabanima. Ove lezije su posljedica embolizacije, što znači da se krvni ugrušci ili bakterijski ostaci oslobađaju iz infekcijom zahvaćenih srčanih zalistaka i putuju kroz krvotok do perifernih krvnih žila. Kada ovi ugrušci dospiju do malih krvnih žila u koži, mogu uzrokovati ishemiju i oštećenje tkiva, što rezultira pojavom Janewayovih lezija.
Jedna od ključnih karakteristika Janewayovih lezija je njihova bezbolnost. Ovo ih razlikuje od Oslerovih čvorića, koji su također manifestacija endokarditisa, ali su bolni i obično se javljaju na prstima i dlanovima. Oslerovi čvorići su također posljedica embolizacije, ali se razlikuju po mehanizmu nastanka i kliničkoj prezentaciji. Razlikovanje između Janewayovih lezija i Oslerovih čvorića može biti ključno za dijagnosticiranje endokarditisa i pravilno vođenje pacijenata.
U kliničkoj praksi, Janewayove lezije su često jedan od znakova koji upućuju na mogućnost endokarditisa, posebno kod pacijenata koji imaju rizik od ove bolesti, poput onih s prethodnim srčanim bolestima, umjetnim srčanim zaliscima ili onih koji su podvrgnuti invazivnim procedurama. Pacijenti s endokarditisom često će imati i druge simptome, kao što su vrućica, umor, noćno znojenje, gubitak apetita i mršavljenje. Ovi simptomi, u kombinaciji s pojavom Janewayovih lezija, mogu pomoći liječnicima u postavljanju dijagnoze.
Dijagnosticiranje endokarditisa obično uključuje krvne pretrage kako bi se identificirali patogeni uzročnici, kao i ehokardiografske pretrage za procjenu stanja srčanih zalistaka. Ako se endokarditis potvrdi, liječenje uključuje primjenu antibiotika ili antifungalnih lijekova, ovisno o uzročniku. U nekim slučajevima može biti potrebna kirurška intervencija za uklanjanje zaraženih tkiva ili zamjenu oštećenih srčanih zalistaka.
Važno je napomenuti da, iako su Janewayove lezije specifične za endokarditis, one se ne javljaju kod svih pacijenata s ovom bolešću. Njihova prisutnost može ukazivati na težinu infekcije i potrebu za hitnim liječenjem. Također, pacijenti s Janewayovim lezijama trebaju biti pažljivo pratiti zbog mogućih komplikacija, kao što su infekcije, srčane aritmije ili čak srčani udar.
U zaključku, Janewayove lezije su važan klinički znak koji može pomoći u dijagnosticiranju endokarditisa. Razumijevanje njihovih karakteristika i povezanosti s ovom bolešću može pomoći zdravstvenim radnicima da pravovremeno prepoznaju i liječe ovu potencijalno životno ugrožavajuću infekciju. Ako primijetite simptome koji bi mogli ukazivati na endokarditis, važno je potražiti liječničku pomoć što je prije moguće.
