Miomi, poznati i kao fibroidi ili leiomiomi, su benigni tumori koji se najčešće javljaju u maternici. Iako su to dobroćudni rastovi, njihova prisutnost može uzrokovati razne simptome i zdravstvene probleme kod žena. U ovom članku istražit ćemo što su miomi, kako nastaju, koji su njihovi simptomi, dijagnoza i mogućnosti liječenja.
Miomi su sastavljeni od glatkog mišićnog tkiva i vezivnog tkiva. Mogu se pojaviti u različitim dijelovima maternice, uključujući zid maternice (intramuralni miomi), unutar materničnog šupljine (submukozni miomi) ili izvan maternice (subserozni miomi). Njihova veličina varira od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara, a ponekad mogu narasti i do veličine grejpa.
Uzrok nastanka mioma nije potpuno poznat, ali se smatra da hormoni, posebno estrogen, igraju ključnu ulogu u njihovom razvoju. Miomi se najčešće javljaju u reproduktivnoj dobi, a njihova učestalost opada nakon menopauze kada razina estrogena opada. Genetski faktori također mogu igrati ulogu, s tim da su miomi češći kod žena koje imaju obiteljsku povijest ovog stanja.
Simptomi mioma variraju, a mnoge žene s miomima nemaju nikakve simptome. Međutim, neki od mogućih simptoma uključuju obilne menstrualne krvarenja, bolove u zdjelici, pritisak ili bol u donjem dijelu leđa, učestalo mokrenje ili poteškoće s mokrenjem, te bolove tijekom spolnog odnosa. U slučaju ozbiljnih komplikacija, miomi mogu uzrokovati anemiju zbog gubitka krvi ili pritisak na druge organe.
Dijagnoza mioma obično se postavlja tijekom rutinskog ginekološkog pregleda. Liječnik može otkriti miome tijekom pregleda zdjeličnih organa. Dodatne dijagnostičke metode uključuju ultrazvuk, magnetsku rezonancu (MR) ili histeroskopiju. Ultrazvuk je najčešće korištena metoda, a omogućuje liječniku da vidi veličinu i položaj mioma. Histeroskopija omogućuje izravno gledanje unutar maternice pomoću tanke cijevi s kamerom.
Kada su miomi asimptomatski, liječenje možda neće biti potrebno. Međutim, ako uzrokuju ozbiljne simptome ili komplikacije, postoji nekoliko opcija liječenja. Liječenje može uključivati lijekove za kontrolu simptoma, kao što su hormonska terapija ili analgetici. Hormonska terapija može pomoći u smanjenju veličine mioma i ublažavanju simptoma. U nekim slučajevima, liječnik može preporučiti proceduru poput embolizacije mioma, koja uključuje blokiranje krvnih žila koje opskrbljuju miome, uzrokujući njihovo smanjenje.
U težim slučajevima, kada su miomi veliki ili uzrokuju značajne probleme, kirurška intervencija može biti potrebna. Postoje različite kirurške opcije, uključujući miomektomiju, koja se koristi za uklanjanje mioma, ili histerektomiju, koja uključuje uklanjanje cijele maternice. Odluka o vrsti liječenja ovisi o nekoliko faktora, uključujući veličinu i položaj mioma, simptome koje uzrokuju, kao i želje žene u vezi s budućim trudnoćama.
Žene koje sumnjaju na prisutnost mioma trebaju potražiti savjet liječnika radi pravne dijagnoze i odgovarajućeg liječenja. Redoviti ginekološki pregledi ključni su za rano otkrivanje i praćenje ovakvih stanja. Uzimanje u obzir rizika i prednosti različitih opcija liječenja može pomoći ženama da donesu informirane odluke o svom zdravlju i dobrobiti.
U zaključku, miomi su česta pojava kod žena u reproduktivnoj dobi, a iako su benigni, mogu uzrokovati značajne zdravstvene probleme. Razumijevanje ovog stanja, njegovih simptoma i mogućnosti liječenja može pomoći ženama da se bolje nose s ovom dijagnozom i osiguraju svoje zdravlje.
