Vladimir Propp, ruski folklorist i teoretičar, najpoznatiji je po svom radu na analizi bajki i narativnih struktura. Njegovo najutjecajnije djelo, "Morfologija bajke", objavljeno 1928. godine, donosi revolucionarni pristup proučavanju bajki i mitova, koji su se do tada često analizirali na temelju sadržaja ili tematskih elemenata. Propp je umjesto toga predložio da se narativne funkcije bajki mogu razložiti na specifične komponente koje čine osnovu svake priče. Ovaj članak istražuje Proppove narativne funkcije i njihovu primjenu u analizi bajki.
Propp je definirao 31 narativnu funkciju koje su se pojavile u različitim bajkama. Ove funkcije su univerzalne i mogu se naći u pričama iz različitih kultura i tradicija. Funkcije su grupirane u pet glavnih kategorija: priprema, radnja, promjena, ispunjenje i posljedice. Kroz analizu ovih funkcija, Propp je mogao identificirati osnovne obrasce u narativima koji su se ponavljali u različitim pričama.
Jedna od najvažnijih funkcija je ‘nedostatak’, koja pokreće radnju priče. Nedostatak može biti nešto poput otmice, gubitka ili čak emocionalnog stanja protagonista. Ova funkcija pokreće niz događaja koji vode do rješavanja konflikta. Na primjer, u bajci ‘Crvenkapica’, nedostatak je gubitak bake koja je oteta od strane vuka, što pokreće putovanje Crvenkapice kroz šumu.
Propp također ističe ulogu ‘junaka’ koji se suočava s različitim preprekama i izazovima na svom putu. Junak može biti predstavljen na različite načine, ali njegova je svrha da se bori protiv zla ili da obnovi red. U bajci ‘Pepeljuga’, ona je junak koji se suočava s brojnim preprekama, uključujući zlu maćehu i njezine sestre, ali na kraju pobjeđuje zahvaljujući svojoj dobroti i pomoći dobre vile.
Osim što analizira junake i njihove prepreke, Propp istražuje i uloge drugih likova u pričama. Na primjer, likovi poput ‘pomoćnika’ ili ‘antagonista’ igraju ključne uloge u razvoju radnje. Pomoćnici često pomažu junaku u njegovim poduhvatima, dok antagonisti predstavljaju prijetnju ili prepreku koju junak mora svladati. Ovi odnosi između likova doprinose dubljem razumijevanju dinamike priče.
Osim analize likova, Proppove funkcije također uključuju preobrazbe koje se događaju tijekom priče. Ove preobrazbe mogu biti fizičke, emocionalne ili moralne. U ‘Bajci o ribaru i ribici’, ribar se suočava s preobrazbom svog života kada dobije priliku da ispuni svoje želje, ali na kraju nauči važnu lekciju o pohlepi i skromnosti.
Proppova teorija nije samo važna za analizu bajki, već se može primijeniti i na suvremene narative, uključujući filmove, televizijske serije i književnost. Mnoge priče koje danas konzumiramo slijede slične obrasce i strukture koje je Propp opisao. Na primjer, u modernim filmovima superjunaka često vidimo junaka koji se suočava s neprijateljem, prolazi kroz različite prepreke, a na kraju se suočava s konačnom borbom koja definira njegov karakter.
Osim što je pomogao u razumijevanju bajki, Proppov rad otvorio je vrata za daljnja istraživanja u području narativne teorije i strukture. Njegova analiza ukazuje na to da su priče univerzalne i da se temelje na ljudskim iskustvima i emocijama. Na temelju Proppovih funkcija, kasniji teoretičari razvili su vlastite modele i pristupe, dodatno obogaćujući našu sposobnost da razumijemo i analiziramo priče.
U zaključku, narativne funkcije Vladimira Proppa pružaju moćan alat za analizu i razumijevanje narativa. Njegova teorija omogućuje istraživačima i ljubiteljima književnosti da prepoznaju obrasce, strukture i dinamiku unutar priča. Bez obzira na to govorimo li o klasičnim bajkama ili suvremenim filmovima, Proppove funkcije ostaju relevantne i korisne za dekonstrukciju i razumijevanje složenih narativa.
