Derivati su financijski instrumenti koji su izvedeni iz druge imovine, poznate kao osnovni instrumenti. Ovi instrumenti omogućuju investitorima i poduzećima da upravljaju rizicima, spekuliraju o promjenama cijena ili ostvaruju profit. U ovom članku fokusirat ćemo se na otc (over-the-counter) derivate i njihovu contabilizzazione, odnosno knjiženje u računovodstvenim evidencijama.
OTC derivati su financijski instrumenti koji se trgovaju izvan organiziranih burzi. Umjesto da se trguju na reguliranim tržištima, OTC derivati se dogovaraju izravno između dviju strana. Ova vrsta trgovanja omogućuje veću fleksibilnost i prilagodbu uvjeta ugovora, ali također nosi i određene rizike, uključujući kreditni rizik i rizik likvidnosti. U Europi, OTC derivati su postali sve važniji, osobito nakon financijske krize 2008. godine, kada su regulatori počeli zahtijevati veću transparentnost i izvještavanje o tim instrumentima.
Jedan od najčešćih oblika OTC derivata su swapovi, opcije i forward ugovori. Swapovi su ugovori u kojima se dvije strane dogovaraju o razmjeni novčanih tokova u budućnosti, temeljenih na unaprijed dogovorenim uvjetima. Opcije daju jednoj strani pravo, ali ne i obvezu, da kupi ili proda osnovni instrument po određenoj cijeni u određenom vremenskom razdoblju. Forward ugovori su slični ugovorima o kupnji ili prodaji imovine po unaprijed dogovorenoj cijeni na određeni datum u budućnosti.
Računovodstvena evidencija OTC derivata može biti složena, a pravilna contabilizzazione je ključna za točno prikazivanje financijskog položaja i rezultata poslovanja poduzeća. Prema Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (IFRS), derivati se moraju priznati po fer vrijednosti na datum knjiženja. To znači da se svaka promjena u fer vrijednosti derivata mora odražavati u financijskim izvještajima, što može značajno utjecati na bilancu stanja i račun dobiti i gubitka.
Kada poduzeće sklopi ugovor o OTC derivatu, prvotna knjiženja obično uključuju prepoznavanje imovine ili obveze ovisno o tome je li derivat u stanju dobiti ili gubitka. Na primjer, ako je poduzeće sklopilo swap ugovor koji će mu omogućiti da primi novčane tokove koji su veći od onih koje plaća, tada će se knjiženje izvršiti kao imovina. Suprotno tome, ako su novčani tokovi niži, tada će se knjiženje izvršiti kao obveza. Ova se knjiženja moraju redovito ažurirati kako bi se odrazile promjene u fer vrijednosti derivata.
Osim toga, poduzeća moraju pratiti i obveze vezane uz izračunavanje i plaćanje kamata na OTC derivate. Ove obveze mogu biti značajne, a njihovo pravilno knjiženje osigurava točnost financijskih izvještaja. U slučaju da poduzeće ne ispuni svoje obveze prema OTC derivatima, to može dovesti do ozbiljnih financijskih problema, uključujući ovrhe ili stečajeve.
Regulatorni okviri, kao što su EMIR (Uredba o europskim tržištima derivata) u Europskoj uniji, zahtijevaju od poduzeća da prijave svoje OTC derivate s ciljem povećanja transparentnosti i smanjenja rizika. Ove regulative pomažu u osiguravanju da su sve strane uključene u transakcije s OTC derivatima svjesne rizika i obveza koje preuzimaju.
U konačnici, razumijevanje derivata OTC i njihova pravilna contabilizzazione je ključno za uspješno upravljanje financijskim rizicima i osiguranje stabilnosti poduzeća. S obzirom na sve veći značaj OTC derivata u suvremenom financijskom sustavu, stručnjaci za računovodstvo i financije moraju biti dobro educirani o ovim instrumentima kako bi mogli pravilno upravljati i izvještavati o njima.