U svijetu akademske i znanstvene zajednice, pojam ‘predatorski časopisi’ postao je sve prisutniji, a njegovo razumijevanje ključno je za očuvanje integriteta istraživačke literature. Predatorski časopisi su oni koji se predstavljaju kao legitimne znanstvene publikacije, ali zapravo nemaju potrebne standarde recenzije, kvalitete i etičnosti. U ovom članku istražit ćemo što točno podrazumijevamo pod pojmom ‘predatorski časopisi’, kako ih prepoznati i koja je njihova uloga u znanstvenoj literaturi.
Predatorski časopisi često privlače istraživače nudeći brzu objavu, niske ili nikakve naknade za objavu, te obećanja o širokom dosegu i vidljivosti. Međutim, iza tih privlačnih ponuda često se skriva nepoštena praksa koja može naštetiti istraživačima i njihovim radovima. Časopisi koji ne provode rigorozni proces recenzije omogućuju publikaciju radova koji nisu rigorozno provjereni, što može rezultirati širenjem netočnih informacija i loših istraživačkih praksi.
Jedan od problema s predatorskim časopisima je taj što oni često koriste imena uglednih znanstvenika bez njihovog pristanka u svrhu legitimacije. Mnogi od tih časopisa koriste i slične nazive kao ugledne publikacije, što dodatno zbunjuje istraživače. Zbog toga je važno da istraživači budu oprezni i provode temeljito istraživanje prije nego što odluče gdje objaviti svoje radove.
Kako prepoznati predatorske časopise? Postoji nekoliko kriterija koji mogu pomoći u identifikaciji takvih publikacija. Prvo, važno je provjeriti ima li časopis transparentne informacije o procesu recenzije. Legitimni časopisi obično jasno navode kako se provodi recenzija, tko su članovi uredništva i koje su njihove kvalifikacije. Drugo, treba obratiti pažnju na naknade za objavu. Iako mnogi časopisi naplaćuju naknade za objavu, predatorski časopisi često traže iznimno visoke naknade bez pružanja odgovarajuće usluge recenzije. Treće, istraživači bi trebali provjeriti indeksiranost časopisa u relevantnim bazama podataka. Časopisi koji nisu uključeni u poznate baze podataka, kao što su Scopus ili Web of Science, mogu biti sumnjivi.
Osim toga, istraživači bi trebali biti svjesni i kvalitete članaka koji se objavljuju u tim časopisima. Predatorski časopisi često objavljuju radove koji su slabo napisani, s nedostatkom rigorozne analize i provjere podataka. Takvi radovi mogu imati negativan utjecaj na cijelu znanstvenu zajednicu, jer mogu dovesti do pogrešnih zaključaka i dezinformacija.
Nažalost, predatorski časopisi nisu samo problem za istraživače, već i za institucije i financijere koji oslanjaju na kvalitetu i relevantnost istraživanja. Kada istraživači objavljuju u takvim časopisima, njihovi radovi mogu izgubiti na kredibilitetu, što može utjecati na njihove buduće mogućnosti financiranja i suradnje. Stoga je ključno educirati se o ovim pitanjima i biti oprezan prilikom odabira časopisa za objavu.
U zaključku, predatorski časopisi predstavljaju značajan izazov za znanstvenu literaturu. Istraživači, institucije i svi oni koji sudjeluju u akademskoj zajednici trebaju biti svjesni ovog problema i aktivno raditi na njegovom rješavanju. Edukacija o prepoznavanju predatorskih časopisa i promicanje etičkog objavljivanja ključno je za očuvanje integriteta znanstvene literature. Samo tako možemo osigurati da znanstvena istraživanja budu vjerodostojna, kvalitetna i od koristi za širu zajednicu.
