U današnje vrijeme, akademska zajednica suočava se s mnogim izazovima, a jedan od najznačajnijih fenomena su takozvani predatory časopisi. Ovi časopisi predstavljaju ozbiljnu prijetnju integritetu akademskog izdavaštva i znanstvenog istraživanja. No, što točno podrazumijevamo pod pojmom “predatory journal” i zašto je važno razumjeti ovu terminologiju?
Predatory časopisi su znanstveni časopisi koji ne poštuju osnovne standarde akademskog izdavaštva. Njihova je svrha često isključivo financijska, a ne promicanje znanstvenih saznanja. Ovi časopisi obično ne prolaze kroz strogi proces recenzije, što znači da objavljuju radove bez adekvatnog pregleda kvalitete i relevantnosti. U mnogim slučajevima, autori moraju platiti naknade za objavljivanje, a zauzvrat dobiju vrlo malo ili nikakvih usluga u vezi s recenzijom ili distribucijom svojih radova.
Kada govorimo o definiciji predatory časopisa, teško je doći do jedinstvenog i općeprihvaćenog opisa. Međutim, mnogi stručnjaci se slažu da se radi o časopisima koji ne ispunjavaju osnovne etičke standarde, kao što su transparentnost u vezi s procesom recenzije i objavljivanja, kao i odgovarajuća akademska odgovornost. Ti časopisi često koriste obmanjujuće metode marketinga kako bi privukli autore, uključujući lažne tvrdnje o svom utjecaju i reputaciji.
Jedna od glavnih značajki predatory časopisa je njihova tendencija da se prikazuju kao legitimni znanstveni časopisi, dok zapravo nemaju potrebne akademske standarde. To može zbuniti istraživače, posebno mlađe znanstvenike ili one koji su novi u akademskom svijetu. Često se događa da istraživači, u nastojanju da objave svoje radove, padnu u zamku ovih časopisa i tako naštete svojoj reputaciji i karijeri.
Ono što čini predatory časopise još opasnijima je činjenica da se oni ne ograničavaju samo na određenu disciplinu ili područje istraživanja. Predatory časopisi postoje u svim znanstvenim područjima, od medicine, preko društvenih znanosti, do prirodnih znanosti. Njihovo postojanje može imati dugoročne posljedice na kvalitetu znanstvenog istraživanja i obrazovanja, jer takvi radovi mogu biti citirani i korišteni kao legitimni izvori, unatoč tome što su objavljeni u nepouzdanim časopisima.
Jedan od načina kako se istraživači mogu zaštititi od predatory časopisa je educiranje o razlikama između legitimnih i predatory časopisa. Postoje razne baze podataka i alati koji pomažu istraživačima da prepoznaju pouzdane časopise. Na primjer, Directory of Open Access Journals (DOAJ) i Journal Citation Reports (JCR) su resursi koji mogu pomoći u odabiru pravih časopisa za objavljivanje. Istraživači bi trebali provjeriti ima li časopis recenzentski proces, koliko dugo postoji, tko su glavni urednici i članovi uredničkog odbora, kao i koji su kriteriji za objavljivanje radova.
Osim toga, važno je da akademske institucije i organizacije pruže podršku svojim istraživačima u prepoznavanju i izbjegavanju predatory časopisa. Edukacija o etici u istraživanju i objavljivanju trebala bi biti sastavni dio akademskog obrazovanja. Također, znanstvene zajednice trebale bi razviti mehanizme za prijavu predatory časopisa i podržavati transparentnost u znanstvenom izdavaštvu.
U zaključku, predatory časopisi predstavljaju ozbiljnu prijetnju znanstvenom istraživanju i akademskoj zajednici. Bez jasne definicije i odgovarajuće zaštite, istraživači su izloženi riziku od objavljivanja u nepouzdanim časopisima. Važno je da se educiramo, budemo kritični prema mjestima gdje objavljujemo, i podržimo jedni druge u održavanju visokih standarda u znanstvenom radu.
