“Smrt Ivana Iljiča” je jedno od najvažnijih djela ruskog pisca Lev Tolstoja, objavljeno 1886. godine. Ova novela ne samo da se bavi temom smrti, već i istražuje ljudsku prirodu, društvene norme, kao i unutarnji život pojedinca suočenog s neizbježnim krajem. Kroz lik Ivana Iljiča, Tolstoj propituje što znači živjeti autentično, a što znači umrijeti bez istinskog razumijevanja života.
Ivan Iljič je sudac u carskom Ruskom Carstvu, čija je karijera izgrađena na konvencionalnim vrijednostima društva. On vodi život u skladu s očekivanjima, trudeći se zadovoljiti norme i standarde koje su mu nametnuli obitelj i društvo. Međutim, kada se suoči s smrću, njegov dotadašnji način života počinje se raspadati. Tolstoj kroz ovaj lik istražuje ironiju života, gdje se ono što se smatralo uspjehom i srećom pokazuje kao puka iluzija.
U trenutku kada Ivan Iljič oboli, počinje se suočavati s vlastitom smrću. Njegova bolest, koja se isprva čini trivijalnom, postaje simbol njegove unutarnje krize. Tolstoj majstorski prikazuje Ivanovu borbu s strahom od smrti, kao i njegovu nemoć da se nosi s činjenicom da je njegov život bio usmjeren na površne ciljeve. U trenucima introspekcije, Ivan preispituje svoje izbore, prijateljstva i obitelj. Suočava se s pitanjima koja su ga progonila tijekom cijelog života: “Jesam li živio ispravno? Jesam li volio? Jesam li bio sretan?”
Jedan od ključnih trenutaka u djelu dolazi kada Ivan shvaća da su njegovi bližnji, uključujući njegovu suprugu, više zabrinuti za vlastitu dobrobit nego za njega. Ova spoznaja duboko ga pogađa i dodatno ga odvaja od onoga što je mislio da je važan dio njegovog života. Tolstoj tako prikazuje hladnoću i sebičnost društva, koje se često ne može nositi s nečijom patnjom ili smrću. Ivanova izolacija postaje simbolična slika ljudske osamljenosti pred smrću.
Kako se Ivanova bolest razvija, on postaje sve više svjestan prolaznosti života. Tolstoj vješto koristi Ivanove misli kako bi čitateljima predstavio duboku filozofsku raspravu o smrti i smislu postojanja. Ivan uviđa da je smrt neizbježna i da ona ne bira, bez obzira na status ili uspjeh. U tom previranju, on počinje osjećati strah, ali i pomalo oslobađajuću spoznaju da se smrt ne može izbjeći. Kroz ovaj proces, Tolstoj poziva čitatelje da preispitaju vlastite živote i prioritete.
Na kraju, “Smrt Ivana Iljiča” nije samo priča o umiranju, već i o ljubavi, iskrenosti i autentičnosti. Ivanova spoznaja o ljubavi prema drugima i o iskrenim međuljudskim odnosima donosi mu mir u njegovim posljednjim trenucima. Tolstoj tako sugerira da prava vrijednost života leži u sposobnosti ljubavi i razumijevanja, a ne u materijalnim postignućima ili društvenom statusu. Ova spoznaja omogućava Ivanu da se pomiri sa svojom sudbinom i pronađe unutarnji mir u trenutku smrti.
U zaključku, “Smrt Ivana Iljiča” je duboko emocionalno i filozofsko djelo koje istražuje složene teme ljudskog postojanja, smrti i ljubavi. Tolstoj nas potiče da preispitamo vlastite životne izbore i da se suočimo s vlastitim strahovima. Kroz ovu povijest, autor nam ukazuje na važnost autentičnog života, ljubavi i međuljudskih odnosa, ostavljajući nas s pitanjem o vlastitom postojanju i smislu života.
