Zakon o udrugama u Hrvatskoj predstavlja pravni okvir unutar kojeg se regulira rad svih udruga koje djeluju na području Republike Hrvatske. Ovaj zakon je od ključne važnosti za civilno društvo, jer omogućuje formiranje, registraciju i djelovanje udruga koje se bave različitim društvenim, kulturnim, sportskim i drugim aktivnostima. U ovom članku, razmotrit ćemo osnovne aspekte Zakona o udrugama, kako se udruge osnivaju, koje su njihove obaveze i prava, te kako se regulira njihovo financiranje.
Osnivanje udruge u Hrvatskoj započinje procesom osnivanja, koji zahtijeva minimalno tri fizičke osobe koje žele osnovati udrugu. Nakon donošenja odluke o osnivanju, potrebno je izraditi statut udruge koji će sadržavati osnovne informacije o udruzi, kao što su naziv, sjedište, svrha, način rada i druga pravila. Ovaj statut predstavlja temeljni dokument koji uređuje unutarnje poslovanje udruge.
Nakon što se izradi statut, udruge su obvezne registrirati se pri nadležnom tijelu, obično pri županijskom ili gradskom uredu. Registracija udruge omogućuje joj stjecanje pravne osobnosti, što znači da može djelovati kao pravni subjekt, sklapati ugovore, posjedovati imovinu i sudjelovati u pravnim postupcima. Registracija udruge je besplatna, no udruge često snose troškove izrade statuta i drugih potrebnih dokumenata.
Jedna od ključnih odredbi Zakona o udrugama odnosi se na prava i obaveze udruga. Udruge imaju pravo na slobodno okupljanje, pravo na sudjelovanje u javnom životu te pravo na financiranje iz raznih izvora, uključujući donacije, članarine, ali i državne potpore. Osim toga, udruge su obvezne voditi uredne poslovne knjige, sastavljati godišnje financijske izvještaje te ih dostavljati nadležnim institucijama, čime se osigurava transparentnost poslovanja.
Financiranje udruga može dolaziti iz različitih izvora, a jedan od najvažnijih su donacije. Udruga može primati donacije od fizičkih i pravnih osoba, a donatori često žele pomoći u ostvarivanju ciljeva udruge. Također, udruge se mogu prijavljivati na različite natječaje za financijska sredstva, kako na razini države, tako i na razini Europske unije. U tom kontekstu, važno je napomenuti da je transparentnost i pravilno vođenje financija ključno za održavanje povjerenja donatora i javnosti.
Osim pravnih obaveza, Zakon o udrugama također propisuje i određena prava koja udruge imaju u društvu. Udruga može sudjelovati u javnim raspravama, imati predstavnike u tijelima koja donose odluke koje se tiču njihovog djelovanja, te može lobirati za promjene zakona i politika koje su od važnosti za njihovu misiju. Takva participacija je važna za razvoj civilnog društva i poticanje aktivizma među građanima.
U kontekstu promjena u zakonodavstvu, Zakon o udrugama redovito se ažurira kako bi se prilagodio novim društvenim potrebama i izazovima. To uključuje i pitanja vezana uz digitalizaciju, gdje se udruge potiču na korištenje modernih tehnologija za bolje upravljanje, komunikaciju s članovima te prikupljanje sredstava. Uloga udruge u društvu se mijenja, a s njom i potreba za novim zakonodavstvom koje će pratiti te promjene.
U zaključku, Zakon o udrugama u Hrvatskoj igra ključnu ulogu u osnaživanju civilnog društva i omogućava građanima da se organiziraju, djeluju i doprinosi razvoju zajednice. Razumijevanje ovog zakona i pravilno djelovanje unutar njegovih okvira ključno je za uspješan rad svake udruge. Stoga, svi zainteresirani za osnivanje ili rad udruge trebaju pažljivo proučiti odredbe Zakona o udrugama i osigurati da njihovo djelovanje bude u skladu s pravnim normama koje ga reguliraju.
