Izreka “Cogito ergo sum” koja u prijevodu znači “Mislim, dakle jesam” potječe iz filozofije Renéea Descartesa, koji je ovu misao koristio kao temelj svog filozofskog sustava. Ova fraza naglašava važnost razmišljanja kao dokaza postojanja. U tom kontekstu, često se postavlja pitanje što se događa kada je misao prisutna, ali nije moguće izraziti je riječima. Ovdje dolazi u igru druga fraza: “no tengo boca y debo gritar”, što na španjolskom znači “nemam usta i moram vikati”. Ova kombinacija fraza može izazvati duboko razmišljanje o prirodi komunikacije, postojanju i unutarnjim borbama koje ljudi prolaze.
U suvremenom društvu, komunikacija igra ključnu ulogu u svim aspektima života. Bez obzira na to radi li se o osobnim odnosima, poslovnim interakcijama ili društvenim mrežama, sposobnost izražavanja misli i osjećaja je od esencijalnog značaja. Kada se osjećamo kao da nemamo mogućnost izraziti se, to može izazvati osjećaj frustracije, izolacije i depresije. Mnogi ljudi se suočavaju s ovim problemom, osobito u situacijama kada se ne osjećaju slobodnima izraziti svoje misli ili kada su njihove riječi pogrešno shvaćene.
Ova tema postaje još zanimljivija kada razmišljamo o utjecaju tehnologije na našu sposobnost izražavanja. U današnje doba, dok se nalazimo u svijetu gdje su društvene mreže i digitalna komunikacija postali svakodnevica, često se osjećamo kao da imamo više načina za izražavanje nego ikada prije. Međutim, upravo taj višak opcija može dovesti do osjećaja preopterećenosti i nesigurnosti. Kako možemo komunicirati svoje misli u svijetu koji često favorizira kratke poruke i površne interakcije? Da li se osjećamo slobodno izraziti se ili nas strah od osude ili nerazumijevanja sprječava u tome?
Osim toga, treba spomenuti i koncept unutarnjeg dijaloga. Mnogi od nas prolaze kroz unutarnje borbe i dileme koje nikada ne dijele s drugima. Ovaj unutarnji glas može biti izvor velike kreativnosti, ali i izvora stresa. Kada ne možemo podijeliti svoje misli s drugima, osjećamo se kao da nosimo težak teret. Ovdje se ponovno pojavljuje ideja iz “cogito ergo sum”; naše misli, iako možda neizrečene, oblikuju naš identitet i našu stvarnost. Kako bi se postiglo emocionalno blagostanje, važno je pronaći načine kako izraziti svoje misli, bilo kroz umjetnost, pisanje, razgovor s bliskim osobama ili čak kroz terapiju.
U nastavku se postavlja pitanje kako pronaći ravnotežu između unutarnjeg i vanjskog izražavanja. Da li je nužno otvoriti se drugima ili je ponekad u redu zadržati neke misli za sebe? U konačnici, svaki pojedinac mora pronaći svoj način izražavanja, uzimajući u obzir svoje osobne potrebe i okolnosti. Razumijevanje vlastitih emocija i misli prvi je korak prema njihovom izražavanju. Ponekad je potrebno vrijeme za refleksiju i samopouzdanje kako bi se oslobodili unutarnjih strahova i nesigurnosti.
Kako bi se osiguralo da se ne osjećamo zarobljenima u svom unutarnjem svijetu, važno je raditi na osobnom razvoju i komunikacijskim vještinama. Učenje kako komunicirati svoje misli na jasan i konstruktivan način može biti izuzetno osnažujuće. Ovaj proces može uključivati različite metode poput vođenja dnevnika, sudjelovanja u radionicama za osobni razvoj ili jednostavno razgovor s prijateljima o svojim mislima i osjećajima. U konačnici, cilj je osloboditi se pritiska koji dolazi s nemogućnošću izražavanja i pronaći načine kako podijeliti svoje unutarnje svjetove s drugima.
U zaključku, izreka “Cogito ergo sum: no tengo boca y debo gritar” poziva nas na promišljanje o važnosti izražavanja misli i osjećaja. Bez obzira na to koliko se osjećali nesigurnima ili izoliranima, važno je zapamtiti da svatko od nas ima pravo na svoje misli i osjećaje, te da je pronalaženje načina kako ih izraziti ključ za emocionalno blagostanje i povezanost s drugima.
