Kada govorimo o biljkama i njihovom razmnožavanju, često se susrećemo s pojmovima koji mogu biti zbunjujući, posebno ako su na stranom jeziku. Jedan od takvih pojmova je ‘kers zelfbestuivend’, koji se na hrvatskom jeziku prevodi kao ‘samoprašni trešnja’. Ova vrsta trešnje ima nekoliko posebnih karakteristika koje je čine zanimljivom za vrtlari i voćare. U ovom članku istražit ćemo što zapravo znači ovaj pojam, koje su prednosti uzgoja samoprašnih trešanja, kako ih pravilno saditi i održavati te koje su njihove specifične potrebe.
Prvo, važno je razumjeti koncept samoprašivanja. Samoprašne biljke imaju sposobnost oprašivanja vlastitih cvjetova, što znači da ne ovise o vanjskim oprašivačima poput pčela ili vjetra. Ova osobina može biti izuzetno korisna, posebno za vrtlara koji žive u područjima gdje oprašivači nisu uvijek prisutni ili gdje je vrijeme loše. Uzgoj samoprašnih trešanja omogućuje vam da uživate u plodovima čak i bez prisutnosti drugih stabala koja bi mogla poslužiti kao oprašivači.
Kada govorimo o prednostima samoprašnih trešanja, važno je napomenuti da su one često otpornije i prilagodljivije različitim klimatskim uvjetima. Naime, samoprašne trešnje često imaju jače i zdravije cvjetove koji su manje skloni oštećenju. Osim toga, u mnogim slučajevima, plodovi su veći i slađi. Ovo može biti privlačno za voćare koji žele postići bolji urod i kvalitetu plodova. Uz to, uzgoj ovih trešanja može smanjiti potrebu za dodatnim stablima, čime se štedi prostor u vrtu.
Sadnja samoprašnih trešanja nije pretjerano zahtjevna, ali zahtijeva određene korake kako bi se osigurao uspješan rast i plodnost. Prvo, odaberite pravo mjesto za sadnju. Samoprašne trešnje najbolje uspijevaju na sunčanim mjestima, s dobro dreniranim tlom. Tlo bi trebalo biti bogato hranjivim tvarima i blago kiselo. Prilikom sadnje, preporučuje se iskopati rupu koja je otprilike dvostruko šira od korijenskog sustava stabla. U rupu možete dodati kompost ili druge organske tvari kako biste poboljšali kvalitetu tla.
Jedna od ključnih briga prilikom uzgoja trešanja je pravilno zalijevanje. Iako su samoprašne trešnje otpornije, još uvijek im je potrebna odgovarajuća količina vode, osobito tijekom sušnih razdoblja. Preporučuje se redovito zalijevanje, ali izbjegavajte prekomjerno zalijevanje koje može dovesti do truljenja korijena. U proljeće i ljeto, kada su temperature više, možda ćete morati zalijevati češće, dok će zimi potreba za vodom biti manja.
Osim zalijevanja, važno je obratiti pozornost na orezivanje stabala. Orezivanje pomaže u održavanju zdravlja stabla, potiče rast novih grana i omogućuje bolju cirkulaciju zraka. Preporučuje se orezivanje u kasnu zimu ili rano proljeće, prije nego što započne nova vegetacijska sezona. Tijekom orezivanja, uklonite sve mrtve ili oštećene grane, kao i one koje rastu unutar krošnje stabla.
Uzgoj samoprašnih trešanja može biti izuzetno nagrađujuće iskustvo. Osim što uživate u svježim i slasnim plodovima, također pridonosite raznolikosti u svom vrtu. Ove trešnje su atraktivne i estetski, a njihovi cvjetovi privlače pčele i druge oprašivače, čime doprinosite ekosustavu. Ulaganje truda u uzgoj ovih stabala može donijeti zadovoljstvo i užitak tijekom cijele godine, a posebice tijekom berbe kada možete uživati u plodovima svog rada.
