Nezavisna država Hrvatska, ili skraćeno NDH, oblikovala je tijek povijesti Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata. Ova tema izaziva mnoge kontroverze i različita tumačenja, a važno je razumjeti povijesni kontekst u kojem se ovaj pojam javlja. Dok se NDH često povezuje s razdobljem fašizma i ratnih zločina, postavlja se pitanje kako se ovo razdoblje odražava na suvremenu Hrvatsku i kako ga društvo percipira.
Osnovana 10. travnja 1941., Nezavisna Država Hrvatska bila je marionetska država pod njemačkom okupacijom. Na čelu s ustaškim pokretom, NDH je proklamirala svoju nezavisnost, koja je bila više simbolična nego stvarna, s obzirom na kontrolu koju su nad njom imali njemački i talijanski okupatori. Tijekom svog postojanja, NDH je bila odgovorna za brojne zločine protiv čovječnosti, uključujući progon Srba, Židova, Roma i drugih manjinskih skupina. Ove povijesne činjenice ostavile su dubok trag u kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda, a rasprave o ovom razdoblju često su polarizirajuće.
U današnjoj Hrvatskoj, pojam ‘nezavisna država’ može se promatrati iz različitih perspektiva. Dok neki vide NDH kao simbol borbe za nacionalnu neovisnost, drugi ga smatraju mrljom u povijesti koja treba biti ispravljena. Različite političke stranke i društvene skupine imaju svoje stavove o tome kako se sjećati ovog razdoblja. Na primjer, lijeve stranke često naglašavaju potrebu za suočavanjem s prošlošću i priznavanjem zločina koji su počinjeni, dok desne stranke ponekad koriste simboliku NDH u svrhe jačanja nacionalnog identiteta.
Nezavisnost Hrvatske kao suvremene države proklamirala je 25. lipnja 1991. godine, nakon raspada Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ova nova, demokratska Hrvatska, nastojala je izgraditi svoj identitet na temeljima slobode i jednakosti. U tom kontekstu, pitanje nezavisnosti dobiva novo značenje. U suprotnosti s NDH, koja je bila autoritarna i represivna, moderna Hrvatska teži biti demokratska i pluralistička država. Ova razlika u definiciji nezavisnosti ključna je za razumijevanje kako se društvo odnosi prema svom povijesnom naslijeđu.
U posljednjim godinama, tema nezavisne države Hrvatske ponovno je postala aktualna, posebno u svjetlu političkih promjena i porasta nacionalizma. Mnogi ljudi se pitaju kako balansirati između ponosa na nacionalnu povijest i priznavanja zločina koji su se dogodili u ime te iste povijesti. Važno je naglasiti da priznavanje prošlosti ne znači nužno i njenog glorificiranje. Društvo mora naći način da se suoči s tim izazovima, kako bi izgradilo bolju budućnost.
U svjetlu europskih integracija, Hrvatska se suočava s dodatnim pitanjima o svom identitetu i mjestu u europskoj zajednici. Kako se Hrvatska razvija kao članica Europske unije, postavlja se pitanje kako povijesna iskustva utječu na današnje političke odluke. Suvremena Hrvatska mora pronaći ravnotežu između očuvanja nacionalnog identiteta i prihvaćanja europskih vrijednosti, koje uključuju poštovanje ljudskih prava i demokratske principe.
Kroz obrazovanje i dijalog, društvo može raditi na prevladavanju podjela koje proizlaze iz povijesti. Učenje o prošlim događajima, njihovim uzrocima i posljedicama ključno je za izgradnju svijesti o vlastitom identitetu i za razvoj kritičkog mišljenja. Također, važno je poticati otvorenu raspravu o povijesti, kako bi se izbjegla polarizacija i osnažilo zajedništvo među građanima.
Zaključno, pitanje ‘nezavisna država Hrvatska u Hrvatskoj’ otvara širok spektar tema koje se tiču identiteta, povijesti i budućnosti. Suvremena Hrvatska mora raditi na izgradnji društva koje će prepoznati sve aspekte svoje prošlosti, uključujući one teške, kako bi osiguralo bolju budućnost za sve svoje građane.
