Pravo na privatnost jedno je od temeljnih ljudskih prava koja je zaštićena brojnim međunarodnim dokumentima, a posebno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Ova konvencija, koja je usvojena 1950. godine, osigurava niz prava i sloboda svim građanima država članica Vijeća Europe. Članak 8. Konvencije izričito se odnosi na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Ovaj članak predstavlja osnovu za zaštitu privatnosti pojedinca u okviru pravnog sustava Europe.
Pravo na privatnost podrazumijeva da svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, komunikacija i svakodnevnog života od neovlaštenih intervencija. Ova zaštita je posebno važna u digitalnom dobu, gdje su informacije o pojedincima lako dostupne i često zloupotrebljavane. U posljednjim desetljećima, s razvojem interneta i tehnologije, pravo na privatnost postalo je još relevantnije, a suočavamo se s izazovima vezanim uz prikupljanje podataka, praćenje i nadzor.
Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) igra ključnu ulogu u tumačenju i primjeni prava na privatnost. Sud je donio brojne presude koje su dodatno definirale što pravo na privatnost uključuje. Na primjer, u slučaju Klass protiv Njemačke, sud je naglasio da je pravo na privatnost neodvojivo povezano s pravom na slobodu izražavanja i da svako ograničenje ovog prava mora biti propisno zakonski utemeljeno i nužno u demokratskom društvu.
Osim toga, sud je u slučaju Pretty protiv Ujedinjenog Kraljevstva istaknuo da pravo na privatnost uključuje i pravo na osobni identitet i samoodređenje, što znači da pojedinci imaju pravo odlučiti kako će se njihovi osobni podaci koristiti i tko ima pristup njihovim informacijama. Ovo pravo također se odnosi na zaštitu od neovlaštenog nadzora, uključujući i nadzor od strane države.
Jedan od važnih aspekata prava na privatnost je i zaštita podataka. U tom kontekstu, Europska unija je usvojila Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), koja je stupila na snagu 2018. godine. Ova uredba pruža dodatnu zaštitu osobnih podataka građana EU-a i uspostavlja stroge smjernice o načinu na koji se ti podaci mogu prikupljati, obrađivati i pohranjivati. GDPR daje građanima veća prava u vezi s njihovim podacima, uključujući pravo na pristup, ispravak, brisanje i prenosivost podataka.
Pravo na privatnost također ima važnu ulogu u kontekstu tehnologije i inovacija. U današnje vrijeme, mnoge aplikacije i platforme prikupljaju ogromne količine podataka o korisnicima, a često to čine bez njihovog eksplicitnog pristanka. Stoga je ključno da korisnici budu svjesni svojih prava i da se educiraju o tome kako zaštititi svoju privatnost na mreži. To uključuje korištenje jakih lozinki, razumijevanje postavki privatnosti na društvenim mrežama i svjesno dijeljenje informacija.
U zaključku, pravo na privatnost prema Evropskoj konvenciji predstavlja temeljno ljudsko pravo koje se mora štititi i promicati. Kako tehnologija napreduje, važno je da se osigura da se pravo na privatnost ne narušava. S obzirom na sve veću povezanost i digitalizaciju društva, pravo na privatnost postaje ključno pitanje koje zahtijeva pažnju i akciju kako bi se zaštitili interesi pojedinaca. U konačnici, zaštita privatnosti nije samo pravno pitanje, već i pitanje ljudskog dostojanstva i slobode.
