Sloboda izražavanja je jedno od temeljnih ljudskih prava, a njezino značenje i granice definirane su Europskom konvencijom o ljudskim pravima, koja je usvojena 1950. godine. Ova konvencija postavlja osnovne standarde za zaštitu prava pojedinaca u državama članicama Vijeća Europe, a sloboda izražavanja zauzima posebno važno mjesto unutar tih prava.
Prema članku 10. Europske konvencije, svaka osoba ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu da se imaju mišljenja, kao i slobodu da se informacije i ideje primaju i šire bez miješanja javnih vlasti. Ova definicija obuhvaća širok spektar komunikacijskih sredstava, uključujući pisane, verbalne i elektroničke oblike izražavanja.
Međutim, sloboda izražavanja nije apsolutno pravo. Europska konvencija predviđa određene iznimke i ograničenja. Naime, pravo na slobodu izražavanja može biti podložno zakonitim ograničenjima, koja su potrebna u demokratskom društvu, kao što su zaštita nacionalne sigurnosti, javnog reda, zdravlja, morala ili prava drugih. Ova ograničenja moraju biti jasno definirana zakonom i proporcionalna cilju koji se želi postići.
Važno je napomenuti da Europski sud za ljudska prava igra ključnu ulogu u tumačenju i primjeni prava na slobodu izražavanja. Sud analizira slučajeve u kojima se tvrdi da su prava pojedinaca povrijeđena zbog ograničenja slobode izražavanja i donosi odluke koje utječu na pravne prakse u državama članicama. Ove odluke pomažu u oblikovanju pravnih standarda i osiguravanju da se sloboda izražavanja poštuje u skladu s konvencijom.
U praksi, sloboda izražavanja može se suočiti s različitim izazovima, osobito u kontekstu moderne tehnologije i društvenih mreža. Digitalna era donijela je nove oblike komunikacije, ali i nove rizike za zloupotrebu ovog prava. Mnogi se suočavaju s prijetnjama, prijetnjama nasiljem ili pravnim posljedicama zbog svojih izjava na internetu. U tom smislu, važno je pronaći ravnotežu između zaštite slobode izražavanja i zaštite od govora mržnje, dezinformacija ili nasilja.
U Europskoj uniji, sloboda izražavanja također je regulirana različitim zakonodavnim okvirima. Na razini EU, postoje direktive koje se bave pitanjima zaštite novinara, slobode medija i odgovornosti platformi za društvene mreže. Ove mjere nastoje osigurati da se sloboda izražavanja ne koristi kao izgovor za širenje mržnje ili dezinformacija, čime se štite temeljne vrijednosti demokracije.
Unatoč izazovima, sloboda izražavanja ostaje ključna komponenta demokratskog društva. Ona omogućava građanima da izraze svoje stavove, kritiziraju vlasti i sudjeluju u javnom životu. U tom kontekstu, zaštita slobode izražavanja ne samo da osnažuje pojedince, već i doprinosi razvoju otvorenog i pluralnog društva. Svaka država članica Vijeća Europe ima odgovornost da promiče i štiti slobodu izražavanja, osiguravajući da se glasovi svih građana čuju i uvažavaju.
U zaključku, sloboda izražavanja prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima predstavlja temeljno pravo koje je od esencijalne važnosti za održavanje demokracije i zaštitu drugih ljudskih prava. Iako postoje ograničenja, ona moraju biti jasno definirana i proporcionalna. Kako se društvo razvija i suočava s novim izazovima, važno je stalno preispitivati i jačati mehanizme zaštite ovog prava, kako bi se osiguralo da sloboda izražavanja ostane zaštićena i dostupna svima.
