Sveti Sava, poznat kao osnivač Srpske pravoslavne crkve i prosvjetitelj, ima duboke korijene u srpskoj povijesti i tradiciji. Njegov život i djelo ostavili su neizbrisiv trag na kulturu i religiju Srba. No, jedno od važnih pitanja koja se postavljaju u vezi s njim jest gde se zamonasio i kakav je to utjecaj imalo na njegovo kasnije djelovanje.
Prema povijesnim izvorima, Sveti Sava, rođen kao Rastko Nemanjić, bio je sin velikog župana Stefana Nemanje, osnivača srpske dinastije. U mladosti je bio na dvoru, no ubrzo se povukao u monaštvo. Godine 1192. postao je monah na Svetoj Gori, na Mt. Athosu, u manastiru Hilandar, koji je njegov otac Stefan Nemanja osnovao. Ova odluka bila je ključna za njegov razvoj kao duhovnog vođe i reformatora.
Hilandar je bio centar duhovnosti i prosvjetiteljstva, te je imao značajan utjecaj na formiranje crkvenih i kulturnih tradicija. Sveti Sava je u manastiru Hilandaru proveo nekoliko godina, studirajući i razvijajući svoje teološke i filozofske poglede. Ovdje je stekao znanje koje će kasnije iskoristiti u svojoj misiji stvaranja neovisne Srpske pravoslavne crkve.
Nakon što je dobio potporu svog oca i kasnije brata, kralja Stefana Prvovenčanog, Sveti Sava se vratio u Srbiju. Njegov povratak označio je početak stvaranja institucionalne strukture Srpske pravoslavne crkve. On je postao prvi arhiepiskop srpske crkve, što je značilo da je mogao provoditi reforme i ujediniti crkvenu zajednicu.
Jedna od njegovih najvažnijih misija bila je izgradnja crkava i manastira, što je doprinijelo jačanju vjerskog identiteta Srba. Sveti Sava je često putovao širom Srbije kako bi propovijedao i širio kršćanske vrijednosti. Osnovao je mnoge škole i obrazovne institucije, promičući obrazovanje i kulturu među narodom.
Osim toga, Sveti Sava je bio ključna figura u širenju srpskog jezika i kulture. Njegovo pisanje i podučavanje na srpskom jeziku pomoglo je u očuvanju i razvoju srpskog identiteta. Uz to, poticao je upotrebu crkvenoslavenskog jezika, koji je bio važan za liturgijske svrhe.
Utjecaj Svetog Save ne prestaje s njegovom smrću. Smatra se da je umro 1236. godine, a njegovo tijelo je sahranjeno u manastiru Mileševa. Njegov kult brzo se širio i postao je temelj srpske pravoslavne tradicije. Sveti Sava se slavi kao zaštitnik obrazovanja i prosvjetiteljstva, a njegov dan, 27. siječnja, obilježava se kao Dan Svetog Save, posebno u školama i institucijama.
Danas, Sveti Sava ostaje simbol srpskog identiteta i kulture. Njegova učenja i djela nastavljaju inspirirati generacije. U brojnim crkvama i manastirima posvećenim Svetom Savi, vjernici i dalje dolaze kako bi odali počast ovom velikom svetitelju.
U zaključku, Sveti Sava je svoj monaški život započeo na Svetoj Gori, u manastiru Hilandar, što je oblikovalo njegovu misiju i kasniji utjecaj na srpski narod. Njegova sposobnost da poveže duhovnost s obrazovanjem i kulturom ostavila je trajni pečat na srpsku povijest i kulturu. Sveti Sava je više od religiozne figure; on je simbol nade, prosvjetiteljstva i nacionalnog identiteta.
