Srednji vijek, razdoblje koje se proteže od 5. do 15. stoljeća, često se doživljava kao vrijeme kada je religijska glazba dominirala kulturnim pejzažem Europe. Međutim, svjetovna glazba također je imala značajnu ulogu u ovom razdoblju, iako je bila manje dokumentirana. Razumijevanje svjetovne glazbe srednjeg vijeka zahtijeva istraživanje različitih aspekata društva, kulture i glazbene prakse tog doba.
Svjetovna glazba u srednjem vijeku obuhvaćala je raznolike oblike izražavanja, od narodnih pjesama do plemićkih balada. U raznim dijelovima Europe, od Francuske do Italije i Engleske, razvijale su se različite tradicije i stilovi. Na primjer, u Francuskoj su trubaduri, koji su bili putujući pjesnici i glazbenici, stvarali i izvodili ljubavne pjesme na dvorovima plemića. Njihove su pjesme često bile ispunjene romantičnim temama i idealizacijom ljubavi, što je odražavalo tadašnje društvene norme i vrijednosti.
U Italiji, u to vrijeme, pojavili su se i trovatori, koji su slijedili sličan model. Njihove su pjesme uključivale različite teme, poput ljubavi, prirode i ratovanja. Ovi glazbenici često su svirali uz pratnju lutnje ili drugih glazbenih instrumenata, a njihovi su nastupi bili popularni među različitim društvenim slojevima. Ova glazba nije bila samo zabava; ona je bila i sredstvo za prenošenje priča i povijesnih događaja, kao i način za izražavanje osobnih osjećaja.
Osim trubadura i trovatora, svjetovna glazba srednjeg vijeka također se manifestirala kroz plesne i ritualne pjesme. Plesovi kao što su estampie, saltarello i branle bili su popularni i često su se izvodili na svečanostima i druženjima. Ovi plesovi imali su svoje karakteristične ritmove i obrasce, a sudionici su uživali u zajedničkom iskustvu muziciranja i plesa. Plesna glazba često je bila jednostavnija od glazbe koja se izvodila na dvorovima, ali je bila jednako važna za društveni život u srednjem vijeku.
U srednjem vijeku, razvoj notnog sustava također je doprinio popularizaciji svjetovne glazbe. Prvi oblici notacije pojavili su se u 9. stoljeću, ali su se tijekom vremena razvijali i usavršavali. Notacija je omogućila glazbenicima da zabilježe svoje kompozicije i dijele ih s drugima, što je dodatno potaknulo rast svjetovne glazbe. Osim toga, s izumom štampe u 15. stoljeću, glazba je postala dostupnija široj javnosti, što je dovelo do bržeg širenja i popularizacije raznih stilova i izvođača.
U kasnom srednjem vijeku, svjetovna glazba postaje sve više prisutna u svakodnevnom životu ljudi. Održavali su se javni koncerti, a glazbenici su počeli nastupati u gradovima i selima, čime su omogućili pristup glazbi i onima koji nisu mogli priuštiti privatne nastupe. Ovaj razvoj pridonio je jačanju identiteta i zajedništva među ljudima, a glazba je postala sredstvo za izražavanje lokalnih kultura i običaja.
Iako je svjetovna glazba srednjeg vijeka često bila u sjeni religijske glazbe, njen značaj ne može se podcijeniti. Ona je odražavala društvene promjene, kulturne vrijednosti i svakodnevni život ljudi tog vremena. S vremenom, svjetovna glazba će evoluirati i otvoriti put renesansnim stilovima, ali njezini korijeni i utjecaji ostali su prisutni kroz stoljeća. Danas, istraživanje srednjovjekovne svjetovne glazbe pruža uvid u složene odnose između glazbe, društva i kulture, te nas podsjeća na važnost umjetničkog izražavanja u oblikovanju ljudske povijesti.
