Aleksandar III. Makedonski, poznat i kao Aleksandar Veliki, rođen je 356. godine prije Krista u Peli, glavnom gradu Makedonije. Njegov otac, kralj Filip II., bio je jedan od najmoćnijih vladara svog vremena, a majka, kraljica Olimpijada, potekla je iz Epira. Od malih nogu, Aleksandar je bio izložen vojnim i političkim učenjima, a njegov veliki učitelj bio je poznati filozof Aristotel, koji je oblikovao njegovo razmišljanje i pristup životu.
Već sa 20 godina, nakon što je njegov otac bio ubijen 336. godine prije Krista, Aleksandar je preuzeo prijestolje i ubrzo se suočio s izazovima kako bi konsolidirao svoju vlast u Makedoniji i okolnim područjima. Njegova ambicija nije se zaustavila samo na Balkanu; Aleksandar je imao viziju da stvori ogromno carstvo koje će se protezati do Indije. Njegova vojska, koja se sastojala od iskusnih vojnika i odlične konjice, bila je jedna od najjačih tog doba.
U 334. godini prije Krista, Aleksandar je krenuo na svoj osvajalački pohod, prelazeći rijeku Helespont u Aziju. Njegova prva velika bitka bila je bitka kod Granika, gdje je pobijedio Perzijance i otvorio put prema Maloj Aziji. Njegova vojna strategija bila je izvanredna; koristio je inovativne taktike, a njegova sposobnost vođenja bitaka i inspiriranja vojnika bila je legendarna. Njegova sljedeća pobjeda došla je na bitci kod Isusa, gdje je suočio Daria III., kralja Perzije, i ponovno ga pobijedio, čime je dodatno oslabio perzijsku vlast.
Aleksandar je nastavio svoj pohod prema jugu, osvajajući Egipat, gdje su ga dočekali kao spasitelja. U Egiptu je osnovao grad Aleksandriju, koji će postati jedan od najvažnijih kulturnih i intelektualnih središta svijeta. Tijekom svog boravka u Egiptu, Aleksandar je bio proglašen faraonom i posjetio orakl u Siwa, gdje mu je rečeno da je sin Zeusa, što je dodatno učvrstilo njegovu vlast i status.
Nakon Egipta, Aleksandar se okrenuo prema Perziji, gdje je nastavio svoje osvajalačke pohode. Bitka kod Gaugamele 331. godine prije Krista bila je prekretnica, jer je porazio Daria III. i tako osigurao svoju kontrolu nad cijelim Perzijskim carstvom. Njegovo osvajanje Perzije nije značilo samo vojnu pobjedu, već i kulturnu razmjenu. Aleksandar je promicao ideju o zajedništvu među narodima, potičući mješavinu grčke i istočne kulture.
Aleksandar se nije zaustavio na ovome; njegov pohod nastavio se prema Indiji, gdje je došao do rijeke Hydaspes. Tijekom bitke protiv kralja Porusa, pokazao je izvanredne vojničke vještine, ali i suočio se s teškim izazovima, uključujući i umor svojih vojnika. Nakon te bitke, odlučio je da se povuče prema zapadu, zbog želje svojih vojnika da se vrate kući.
Na povratku, Aleksandar je osnovao nekoliko gradova i nastavio širiti svoje carstvo. Nažalost, njegovo carstvo se nije dugo održalo. Umro je 323. godine prije Krista u Babilonu, u dobi od samo 32 godine. Njegova smrt ostavila je mnoge nejasnoće i sukobe, a njegovo carstvo ubrzo se raspalo na nekoliko dijelova, što su doveli njegovi generali, poznati kao diadohi.
Aleksandar III. Makedonski ostavio je neizbrisiv trag u povijesti. Njegova sposobnost vođenja, vojna strategija i ideje o mješavini kultura oblikovale su svijet u kojem smo danas. Aleksandar je postao simbol snage, hrabrosti i ambicije, a njegovo ime ostaje sinonim za vojnog vođu koji je uspio izgraditi jedno od najvećih carstava u povijesti. Njegov nasljedstvo živi i danas, inspirirajući mnoge generacije da teže velikim postignućima i istražuju nepoznato.
