Kralj Aleksandar Prvi Karađorđević, rođen 16. prosinca 1888. godine, bio je značajna figura u povijesti Srbije i bivše Jugoslavije. Njegova vladavina obilježena je brojnim izazovima, kako unutarnjim, tako i vanjskim, a njegovo nasljeđe i dalje se raspravlja među povjesničarima i građanima. Aleksandar je bio sin kralja Petra Prvog i kraljice Zorke, a na prijestolje je došao 1921. godine, nakon smrti svog oca. Njegova vladavina trajala je do 1934. godine, kada je ubijen u Marseju.
Jedan od najvažnijih aspekata njegove vladavine bio je pokušaj uspostavljanja jedinstvene jugoslavenske države. Nakon Prvog svjetskog rata, kada su se različiti narodi i regije spojili u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandar je bio ključna figura u nastojanju da se stvori snažna i stabilna država. Godine 1929. odlučio je preimenovati kraljevinu u Kraljevinu Jugoslaviju, čime je želio naglasiti jedinstvo svih naroda unutar nje.
Njegov pristup bio je autoritaran, a često je koristio represivne mjere protiv političkih protivnika. U prosincu 1920. godine osnovao je vladu koju su činili isključivo članovi njegove stranke, a sve ostale političke opcije su bile zabranjene. Ova politika nije naišla na odobravanje mnogih, posebno među hrvatskim i slovenskim nacionalistima, koji su se osjećali marginaliziranima u novoj državi.
Unatoč tome, Aleksandar je pokušao modernizirati zemlju i unaprijediti njezinu ekonomiju. Pod njegovim vodstvom, Kraljevina Jugoslavija doživjela je određeni ekonomski rast, a infrastruktura je poboljšana. Izgradnja cesta, željeznica i drugih objekata bila je prioritet, a država je nastojala privući strane investitore. Međutim, ekonomski problemi, uključujući visoku inflaciju i nezaposlenost, nastavili su opterećivati zemlju.
Osim toga, vanjska politika kralja Aleksandra bila je složena. Pokušavao je održati balans između velikih sila, poput Francuske i Njemačke, a istovremeno je nastojao osigurati sigurnost svoje zemlje od mogućih agresija. Njegova bliska suradnja s Francuskom bila je ključna za stabilnost Jugoslavije, ali su se odnosi s Italijom i Mađarskom često komplicirali, posebno zbog teritorijalnih zahtjeva i nacionalističkih tenzija.
Jedan od ključnih događaja u njegovoj vladavini bio je atentat na njega 1934. godine. Tijekom službenog posjeta Francuskoj, Aleksandar je ubijen od strane hrvatskog nacionalista, što je izazvalo šok i tugu u cijeloj zemlji. Njegova smrt ostavila je vakuum vlasti i dovela do daljnje političke nestabilnosti u Jugoslaviji, koja je bila pogođena unutarnjim sukobima i vanjskim pritiscima.
Aleksandar Prvi Karađorđević ostavio je dubok trag u povijesti Balkana. Njegova vizija jedinstvene i snažne Jugoslavije suočila se s mnogim izazovima, ali i s otporom raznih nacionalnih pokreta. Njegova vladavina bila je obilježena težnjom za modernizacijom i stabilizacijom zemlje, ali i autoritarnim mjerama koje su izazvale podjele među narodima. Iako je njegov san o jedinstvenoj Jugoslaviji bio neostvaren, njegovo ime ostaje važno u kontekstu povijesti ovog dijela Europe.
