Seljak u srednjem vijeku predstavlja ključnu figuru u feudalnom sustavu koji je dominirao Europom od 5. do 15. stoljeća. Tijekom tog razdoblja, seljaci su činioci koji su osiguravali osnovne prehrambene proizvode za društvo, a njihova uloga bila je od suštinske važnosti za održavanje gospodarskog sustava. Ovi ljudi, većinom poljoprivrednici, radili su na zemlji koja je pripadala plemićima, a njihova svakodnevica bila je ispunjena mukotrpnim radom, ali i običajima i tradicijama koje su se prenosile s generacije na generaciju.
Većina seljaka živjela je u malim selima, gdje su se zajednički bavili poljoprivredom. Njihovi su životi bili usko povezani s prirodom i godišnjim dobima. U proljeće su sjetili usjeve, ljeti brinuli o njima, a jeseni su ih brali. Tijekom zime, seljaci su se pripremali za sljedeću sezonu, često se baveći stočarstvom ili obradom drva. Seljačka obitelj bila je temelj društva, a svaka je obitelj često imala nekoliko članova koji su radili na zemlji.
U srednjem vijeku, seljaci su bili podijeljeni u različite kategorije, ovisno o njihovim pravima i obvezama. Najčešće su se sretao kmetovi, koji su bili vezani uz zemlju koju su obrađivali i nisu imali prava vlasništva. Oni su bili obvezni plaćati danak svom gospodaru, a zauzvrat su dobivali zaštitu i pravo na korištenje dijela zemlje za vlastite potrebe. S druge strane, slobodni seljaci imali su više prava, mogli su posjedovati svoju zemlju i slobodno trgovati. No, i oni su bili podložni plemićima i njihovim zahtjevima.
Život seljaka bio je ispunjen brojnim izazovima. Tijekom sušnih godina, usjevi su često propadali, a glad je bila česta pojava. Osim toga, ratovi i sukobi u srednjem vijeku dodatno su pogoršavali situaciju, jer su seljaci često bili primorani napustiti svoje domove ili su bili regrutirani u vojske. Zbog toga su mnogi seljaci živjeli u stalnom strahu od gubitka svojih sredstava i sigurnosti.
Unatoč teškim uvjetima, seljaci su razvili bogatstvo tradicija i običaja koji su oblikovali njihovu kulturu. Sezonski festivali, vjerske proslave i običaji vezani uz berbu bili su važni dijelovi njihova života. U ovim prilikama, seljaci su se okupljali, razmjenjivali priče i uživali u hrani i piću koje su sami proizveli. Ovakvi su događaji jačali zajedništvo i omogućavali ljudima da se opuste od svakodnevnog rada.
Uloga seljaka počela se mijenjati s dolaskom renesanse i razvoja gradova. Seljaci su se počeli seliti u gradove u potrazi za boljim životnim uvjetima i poslovnim prilikama. Industrijska revolucija dodatno je promijenila njihov položaj, jer su mnogi napustili poljoprivredu i prešli u industriju. Ipak, nasljeđe srednjovjekovnih seljaka i dalje utječe na današnje društvo, posebno u pogledu tradicije, običaja i načina života u ruralnim područjima.
Danas, zahvaljujući modernim tehnologijama i promjenama u poljoprivredi, život seljaka je znatno olakšan. Ipak, usporedba sa srednjovjekovnim seljacima pruža nam uvid u to kako su se društveni, ekonomski i kulturni uvjeti razvijali kroz povijest. Srednjovjekovni seljak simbolizira snagu, otpornost i zajedništvo, a njegov životni put ostavlja trajni utjecaj na našu kulturu i identitet.
