Sveti Sava, poznat kao prvi srpski arhiepiskop i prosvjetitelj, rođen je 1175. godine kao Rastko Nemanjić, najmlađi sin srpskog kralja Stefana Nemanje. Njegov život i djelo imaju poseban značaj ne samo za Srbe, već i za sve pravoslavne kršćane. Sveti Sava je bio izvanredna ličnost koja je ostavila dubok trag u povijesti, kulturi i religiji Balkana.
Kao mladić, Rastko je bio sklon monaštvu i duhovnosti. U svojoj dvanaestoj godini, odlučuje napustiti dvor i povući se u manastir na planini Athos, gdje je primio monaški naziv Sava. Ovaj korak bio je ključan za njegov razvoj, jer je upravo tamo stekao znanja i iskustva koja će kasnije oblikovati njegovu misiju. Sveti Sava se zalagao za obrazovanje, kulturu i duhovnost, a njegovo ime postalo je simbol prosvjetiteljstva.
Nakon povratka u Srbiju, Sava je bio ključna figura u osnivanju srpske pravoslavne crkve. U to vrijeme, srpska država bila je pod jakim utjecajem Bizanta, a Sava je imao viziju o autonomnoj crkvi koja će služiti srpskom narodu. Godine 1219., uz pomoć svog brata kralja Stefana Prvovenčanog, Sava je uspostavio srpsku arhiepiskopiju koja je bila podložna samo Carigradskoj patrijaršiji. Ova odluka bila je revolucionarna i omogućila je Srbima da imaju vlastitu crkvenu administraciju.
Sveti Sava nije bio samo religiozni vođa, već i prosvjetitelj. Osnovao je brojne škole i manastire, poticao je pismenost i obrazovanje među narodom. Njegova misija bila je usmjerena na širenje znanja i kulture, a posebno je promovirao učenje crkvenoslavenskog jezika, čime je omogućio narodu da razumije i prakticira svoju vjeru. Sveti Sava je također bio zadužen za prevođenje i adaptaciju važnih crkvenih tekstova na srpski jezik, čime je doprinio razvoju srpske književnosti.
Osim prosvjetiteljskih aktivnosti, Sveti Sava je bio poznat i po svojim putovanjima. Njegova putovanja u Svetu zemlju i druge dijelove tadašnjeg poznatog svijeta bila su ne samo duhovna, već i kulturna. Tijekom svojih putovanja, Sava je stjecao nova znanja i iskustva koja je kasnije dijelio sa svojim narodom. Njegova otvorenost prema drugim kulturama i religijama bila je izuzetna i pridonijela je razvoju tolerancije i međusobnog poštovanja među narodima.
Nažalost, Sveti Sava je preminuo 1236. godine u Trnovu, u Bugarskoj, gdje je i sahranjen. Njegovo tijelo je kasnije preneseno u Srbiju, gdje je pokopano u manastiru Mileševa. Njegovo naslijeđe živi do danas, a Sveti Sava se slavi kao zaštitnik srpske pravoslavne crkve i naroda. Njegov dan, 27. siječnja, obilježava se kao dan Svetog Save, koji je postao simbol nacionalnog identiteta i kulturnog naslijeđa.
U današnje vrijeme, Sveti Sava je inspiracija mnogim generacijama. Njegova posvećenost obrazovanju, kulturi i duhovnosti ostavlja snažan utjecaj na svakoga tko želi slijediti njegov put. Učeći o njegovom životu, djeca mogu razumjeti važnost obrazovanja, tolerancije i ljubavi prema svojoj vjeri i kulturi. Sveti Sava nas podsjeća koliko je važno biti otvoren prema znanju i drugim ljudima, te koliko je važno raditi za dobrobit svoje zajednice.
