Felipe Guaman Poma de Ayala bio je značajan peruanski povjesničar, etnolog i kroničar koji je živio u 17. stoljeću. Njegovo najpoznatije djelo, ‘El primer nueva corónica y buen gobierno’, predstavlja jedinstveni i dragocjeni izvor informacija o kulturi i društvu Inka, kao i o španjolskoj kolonizaciji Perua. Ovaj tekst, napisan na španjolskom jeziku uz utjecaje indijanske tradicije, nudi fascinantan uvid u život i običaje domorodačkog stanovništva, a istovremeno kritizira zlostavljanje koje su domoroci trpjeli od strane kolonizatora.
Guaman Poma je rođen oko 1535. godine u blizini grada Huaraz, u Peruu, u plemenu Inka. Njegovo pravo ime bilo je Felipe Guaman Poma, a ‘de Ayala’ se odnosi na njegovu obitelj. Njegovo obrazovanje i poznavanje španjolskog jezika omogućili su mu da postane most između dvaju svjetova – domorodačkog i europskog. Kao mladić, Guaman Poma bio je svjestan nepravdi koje su se događale pod španjolskom vlašću i odlučio je dokumentirati te nepravde kako bi ih prenio budućim generacijama.
U svom monumentalnom djelu, Guaman Poma opisuje povijest Inka, njihove običaje, vjerovanja i organizaciju društva. On također kritizira španjolske vlasti i njihov način vladanja, optužujući ih za korupciju, zloupotrebu moći i iskorištavanje domorodačkog stanovništva. Njegova kritika nije bila usmjerena samo prema španjolskim vlastima, već i prema vlastitom plemenu, ukazujući na unutarnje probleme i sukobe koji su postojali unutar zajednice.
‘El primer nueva corónica y buen gobierno’ je više od samo povijesnog dokumenta; to je i umjetničko djelo. Guaman Poma je uključio brojne ilustracije, koje su prikazivale ljude, pejzaže, rituale i svakodnevni život. Ove slike pomažu čitateljima da bolje razumiju kontekst njegovih riječi i pružaju vizualni prikaz svijeta u kojem je živio. Njegova sposobnost da kombinira riječi i slike omogućila je stvaranje kompleksnog narativa koji i danas fascinira povjesničare, antropologe i umjetnike.
Guaman Poma je također bio predan očuvanju indijanske kulture i jezika. Njegov rad je značajan ne samo zbog povijesnih informacija koje nudi, već i zbog načina na koji je pristupio temi identiteta i kulture. U vremenu kada su domoroci bili potlačeni i njihova kultura se često ignorirala, Guaman Poma je bio glas koji je pozivao na priznavanje i poštovanje tih tradicija.
Nažalost, Guaman Poma nije uspio vidjeti promjene koje je želio. Umro je oko 1616. godine, a njegovo djelo nije odmah dobilo priznanje koje zaslužuje. Tijekom sljedećih stoljeća, ‘El primer nueva corónica y buen gobierno’ je gotovo zaboravljeno, dok nije ponovno otkriveno u 20. stoljeću. Danas se smatra jednim od najvažnijih izvora za proučavanje Inka i kolonijalne povijesti Perua.
U modernom kontekstu, Guaman Poma se često citira kao simbol otpora i borbe za pravdu. Njegova djela inspiriraju mnoge aktiviste koji se bore za prava autohtonih naroda širom Latinske Amerike. Njegova sposobnost da artikulira nepravde i zahtijeva promjenu ostaje relevantna i danas. U vrijeme kada se suočavamo s pitanjima identiteta, kulture i prava, Guaman Poma nas podsjeća na važnost povijesti i uloge pojedinca u oblikovanju društva.
U zaključku, Felipe Guaman Poma de Ayala nije bio samo kroničar prošlosti, već i vizionar koji je razumio važnost očuvanja identiteta i kulture. Njegovo djelo ostaje svjetionik nade i borbe za pravednije društvo, koje će cijeniti i poštovati sve svoje članove.
