U posljednjih nekoliko godina, politička scena u Europi doživjela je značajne promjene, a jedni od najistaknutijih aktera su stranke desnog spektra. Rassemblement National (RN) u Francuskoj, nekada poznat kao Front National, predvođen Marine Le Pen, postao je simbol nacionalizma i desničarske politike u zemlji. U tom kontekstu, ime Nikolić često se spominje kao važan faktor unutar ovog političkog pokreta. No tko je zapravo Nikolić i kakvu ulogu ima unutar Rassemblement National?
U prvom redu, treba napomenuti da je ime Nikolić u ovom kontekstu često povezano s različitim osobama koje su imale značajnu ulogu u političkim previranjima u Europi. Bez obzira na to o kojem se Nikoliću radilo, zajednički nazivnik je uvijek bio njihov utjecaj na desničarske i nacionalističke stranke. Rassemblement National je stranka koja se temelji na idejama suverenizma, protuzapadnih politika i kritike europskih institucija, a Nikolić se u tom okviru može promatrati kao ključna figura koja je pomogla oblikovati te ideje.
U kontekstu europske politike, Nikolić se često povezuje s politikom koja se protivi masovnoj imigraciji, kritizirajući liberalne vrijednosti koje se često nameću unutar Europske unije. Njegova retorika može se čuti u mnogim govorima Marine Le Pen, koja se, kao vođa Rassemblement National, zalaže za promjenu francuskog identiteta i očuvanje nacionalne kulture. Ova ideologija privlači sve više pristaša, posebno u vremenu kada se Europa suočava s izazovima poput migracija, terorizma i gospodarske krize.
Osim toga, Nikolić također igra važnu ulogu u povezivanju Rassemblement National s drugim desničarskim strankama diljem Europe. Ovaj međunarodni pristup omogućava jačanje desničarskih pokreta, a Nikolić se često smatra mostom između različitih nacionalnih politika. U tom smislu, on je ključna figura koja pomaže u stvaranju koalicija koje mogu utjecati na političku scenu u Europi i izvan nje.
Jedan od glavnih ciljeva Rassemblement National, kao i Nikolića, jest jačanje nacionalnog suvereniteta. Ovaj cilj se često ogleda u njihovim stavovima prema europskoj integraciji, gdje se protive daljnjem prenošenju ovlasti na Bruxelles. Umjesto toga, oni se zalažu za povratak moći državama članicama, što je u skladu s idejom nacije kao temeljnog organizacijskog principa društva.
Nadalje, Nikolić i Rassemblement National često se suočavaju s kritikama zbog svojih stavova i politika. Mnogi ih optužuju za promoviranje ksenofobije i rasizma, a njihova retorika često izaziva podjele unutar društva. No, unatoč kritikama, stranka i dalje dobiva značajnu podršku, što ukazuje na to da postoje duboki socijalni i ekonomski razlozi koji stoje iza uspjeha ovakvih političkih pokreta.
U posljednjim godinama, Rassemblement National je postao relevantan igrač u francuskoj politici, a Nikolićeva uloga u tom procesu je neosporna. Njihova sposobnost da mobiliziraju birače, posebno mlade i one koji se osjećaju zapostavljenima, pokazuje da postoji potreba za alternativnim politikama koje se protive etabliranim strankama. Ova situacija postavlja pitanja o budućnosti politike u Europi i o tome kako će se tradicionalne stranke prilagoditi novim izazovima koje predstavljaju populistički pokreti.
U konačnici, pitanje koje se postavlja jest kakvu budućnost Rassemblement National i njegovi članovi, uključujući Nikolića, vide za Francusku i Europu u cjelini. Hoće li nastaviti s politikom nacionalizma i suverenizma ili će se prilagoditi promjenjivim okolnostima u društvu? Jedno je sigurno, politička scena u Europi neće biti ista bez utjecaja ovakvih figura i pokreta koji izazivaju status quo.
