Boljševici i menjševici su dvije frakcije unutar Ruske socijaldemokratske radničke stranke koje su se formirale na početku 20. stoljeća. Njihovi ideološki sukobi i političke strategije imali su značajan utjecaj na povijest Rusije i svijet u cjelini. Ove dvije grupacije nastale su iz nesuglasica oko načina na koji bi se trebalo provesti socijalističku revoluciju u Rusiji, a njihovo suprotstavljanje kulminiralo je tijekom Oktobarske revolucije 1917. godine.
Boljševici, predvođeni Vladimirom Lenjinom, zagovarali su ideju da bi revolucija trebala biti vođena malim, discipliniranim partijskim elitama koje bi preuzele vlast i uspostavile diktaturu proletarijata. Ova strategija bila je u suprotnosti s menjševicima, koji su vjerovali da bi revolucija trebala proizaći iz šireg, masovnog pokreta radničke klase, i da bi se trebali osloniti na demokratske metode kako bi ostvarili promjene.
Menjševici su smatrali da je potrebno prvo izgraditi široku bazu podrške među radnicima, a zatim kroz demokratski proces doći do vlasti. Oni su se zalagali za sudjelovanje u parlamentarnim izborima i suradnju s drugim političkim strankama, dok su boljševici smatrali da su takve metode neefikasne i da se revolucija mora provesti hitno i odlučno.
Ove razlike u pristupu doveli su do velikih sukoba unutar stranke. Tijekom 1903. godine, na Drugom kongresu Ruske socijaldemokratske radničke stranke, boljševici su se odvojili od menjševika, a ta podjela postala je trajna. Tokom razdoblja prije Prvog svjetskog rata, obje frakcije su razvijale svoje strategije i ideologije, a njihovi sukobi su se nastavili čak i tijekom rata.
Uoči Oktobarske revolucije 1917. godine, boljševici su uspjeli steći značajnu podršku među radnicima i vojnicima, dok su menjševici gubili popularnost. Boljševici su svojim radikalnim pristupom privukli mnoge nezadovoljne, a njihova obećanja o miru, zemlji i kruhu bila su privlačna u kontekstu ratom razorenog društva. Kada su boljševici preuzeli vlast u listopadu 1917., menjševici su se našli u vrlo teškoj poziciji.
Nakon revolucije, boljševici su brzo uspostavili autoritarnu vlast, a menjševici su postali marginalizirani. Mnogi menjševici su emigrirali ili su se povukli iz političkog života, dok su boljševici nastavili provoditi svoje ideje kroz stvaranje Sovjetskog Saveza. U tom procesu, boljševici su se suočili s brojnim izazovima, uključujući građanski rat, ekonomske teškoće i međunarodnu izolaciju.
Unatoč tome, ideje boljševika su se s vremenom razvijale i oblikovale, a njihova politika je postala poznata kao lenjinizam. Ovaj pravac je kasnije utjecao na mnoge druge socijalističke pokrete diljem svijeta. Menjševici, s druge strane, nisu uspjeli održati svoju političku snagu i utjecaj, ali su ostavili značajan trag u povijesti socijalizma.
U današnje vrijeme, razlike između boljševika i menjševika često se koriste kao primjer različitih pristupa revoluciji i socijalističkoj politici. Dok boljševici simboliziraju radikalne promjene i autoritarni pristup vlasti, menjševici predstavljaju ideju demokratskog socijalizma i suradnje među različitim političkim strankama. Ova povijesna podjela i dalje ima utjecaj na suvremene političke debate unutar lijevih pokreta.
