Gondolijeri su simbol venecijanske tradicije i kulture, a njihova uloga u društvu obogaćena je poviješću i romantikom plovidbe kroz kanale Venecije. Međutim, kada govorimo o gondolijerima u kontekstu Jugoslavije, potrebno je istražiti kako se ova tradicija razvijala i prilagodila specifičnim uvjetima i kulturi bivše Jugoslavije.
Jugoslavija, kao multi-etnička i kulturno raznolika država, imala je bogatu morsku tradiciju, posebno na obalama Jadranskog mora. Mnogi gradovi, poput Dubrovnika, Splita i Zadra, posjedovali su vlastite morske tradicije koje su se razlikovale od venecijanske. Iako gondole, kao takve, nisu bile uobičajene u ovim gradovima, koncept plovidbe i korištenja čamaca za prijevoz ljudi i dobara bio je prisutan.
U Jugoslaviji su se razvile različite vrste čamaca koji su se koristili za ribolov, prijevoz i turizam. Vodeći se poviješću i tradicijom, mnogi su se ribari i trgovci prilagođavali potrebama tržišta, koristeći plovila koja su bila specifična za regiju. U Dubrovniku, na primjer, postoje tradicionalni čamci poput „gajeta“, koji su se koristili za ribolov i prijevoz. Ovi čamci su imali svoju posebnu konstrukciju i oblik, prilagođeni uvjetima plovidbe na Jadranu.
U turističkim središtima poput Dubrovnika, tijekom 20. stoljeća, postojala je sve veća potražnja za romantičnim iskustvima na moru. Mnogi su se pomorci i ribari preorijentirali u turistički sektor, nudeći vožnje čamcem po slikovitim uvalama i kanala. Ova prilagodba stvorila je svojevrsnu verziju gondolijera, gdje su lokalni ribari i vodiči pružali turistima nezaboravne trenutke na vodi.
Osim turizma, postojale su i druge društvene i kulturne dimenzije vezane uz plovidbu. U mnogim dalmatinskim gradovima, plovidba je bila neizostavni dio svakodnevnog života, a čamci su služili kao sredstvo za povezivanje otoka i obale. Ovi čamci, iako ne gondole, bili su simbol zajedništva i tradicije, a njihovi vozači često su bili cijenjeni članovi zajednice. Zbog toga se može reći da su i oni, u nekom smislu, bili „gondolijeri“ svojih lokalnih zajednica, iako je njihova uloga bila drugačija od venecijanske.
U postjugoslavenskom razdoblju, turizam na Jadranu doživio je pravi procvat. Sve više stranaca dolazi na hrvatsku obalu, a potražnja za raznim turističkim uslugama raste. U tom kontekstu, pojavili su se i novi oblici turizma koji su uključivali vožnje čamcem, a mnogi su se ribari i vodiči počeli obučavati kako bi postali profesionalni vodiči. Ova nova profesija donijela je nove izazove i prilike, a mnogi su se odlučili zadržati na moru i pružati turistima nezaboravna iskustva.
U današnje vrijeme, gondolijeri u Jugoslaviji, iako možda ne u klasičnom smislu, predstavljaju spoj tradicije i modernog turizma. Njihova uloga je evoluirala, a oni su postali ambasadori svoje kulture, prenoseći ljubav prema moru i plovidbi na nove generacije turista. Osim toga, ovi vodiči često pričaju priče o lokalnoj povijesti, tradiciji i običajima, obogaćujući tako iskustvo svojih posjetitelja.
Na kraju, iako gondolijeri kao takvi nisu izvorno postojali u Jugoslaviji, njihova tradicija se može pronaći u različitim oblicima plovidbe i vođenja turizma na Jadranu. Ova jedinstvena sinergija između tradicije i modernog turizma čini hrvatsku obalu jednom od najatraktivnijih destinacija za posjetitelje iz cijelog svijeta.
