Lektira ‘Voda’ autorice Ivane Brlić-Mažuranić jedna je od značajnijih djela hrvatske književnosti koja se bavi temama ekologije, odnosa između čovjeka i prirode te važnosti vode u životu. Ova lektira se često proučava u školama, a njezini likovi ostavljaju snažan dojam na čitatelje. U ovom članku istražit ćemo glavne likove ove lektire, njihove karakteristike i ulogu u priči, kao i poruke koje oni nose.
Prvi i najistaknutiji lik u ‘Vodi’ je sama Voda, personificirana kao ženski lik koji simbolizira život i snagu prirode. Voda u ovoj priči nije samo fizički element, već predstavlja izvor života, čistoće i zdravlja. Ona je zaštitnica svih bića i vodi ih prema boljem sutra. Njena uloga nije samo da bude prisutna, već da bude aktivna sudionica u životima drugih likova, pružajući im nadu i snagu da se suoče s izazovima. Voda simbolizira i promjenu, jer bez nje ništa ne može napredovati. Ona je također povezana s emocijama, često prikazivana kao suosjećajna i brižna, dok istovremeno potiče likove na razmišljanje o svojim postupcima prema prirodi.
Osim Vode, tu su i drugi važni likovi koji doprinose razvoju radnje. Među njima su i ljudi koji koriste vodu u svojim svakodnevnim životima. Na primjer, likovi poput ribara, poljoprivrednika i obitelji koja živi uz rijeku prikazani su kao oni koji ovise o vodi za opstanak. Njihovi dijalozi i postupci često reflektiraju ljudski odnos prema prirodi i resursima koje ona pruža. Ovi likovi su prikazani s različitim karakteristikama – neki su odgovorni i svjesni važnosti očuvanja okoliša, dok drugi ne razmišljaju o posljedicama svojih djela. Ova kontrastna prikazivanja služe kako bi se čitateljima ukazalo na važnost održivog razvoja i brige o prirodi.
Jedan od ključnih trenutaka u priči je sukob između ljudske pohlepe i potrebe za očuvanjem prirode. Ovaj sukob dovodi do ozbiljnih posljedica, a likovi koji ga predstavljaju često se suočavaju s dilemom – kako pronaći ravnotežu između vlastitih potreba i očuvanja prirodnih resursa. Ovaj aspekt priče potiče čitatelje na promišljanje o vlastitim postupcima i utjecaju koje imaju na okoliš. Likovi u ovoj lektiri predstavljaju različite perspektive i pristupe, što dodatno obogaćuje narativ i pruža mogućnost za raspravu o važnim društvenim temama.
Osim ljudskih likova, u lektiri su prisutni i drugi elementi prirode, poput životinja i biljaka, koji dodatno naglašavaju važnost vode. Ovi likovi, iako neizravni, doprinose ukupnoj poruci djela i pokazuju kako je voda ključna za sve oblike života. Njihove sudbine su isprepletene s ljudskim likovima, što dodatno naglašava međusobnu povezanost svih bića na Zemlji.
U zaključku, lektira ‘Voda’ nudi bogatstvo likova koji kroz svoje priče i sudbine prikazuju važnost očuvanja prirode i vode kao neizostavnog dijela života. Kroz lik Vode kao centralnog junaka, autorica uspijeva prenijeti snažnu poruku o potrebi za odgovornim odnosom prema prirodi. Ova lektira potiče čitatelje na razmišljanje i djelovanje, a likovi su tu da nas podsjećaju koliko je važno čuvati prirodu i resurse koje nam ona pruža. U današnjem svijetu, gdje se često zanemaruje važnost ekologije, ‘Voda’ ostaje aktualna i relevantna, pozivajući nas na akciju i promišljanje o budućnosti našeg planeta.
