U današnje vrijeme, pitanje stvarnih vlasnika postaje sve važnije, ne samo u Hrvatskoj, već i diljem svijeta. Stvarni vlasnici su osobe koje imaju stvarnu kontrolu nad pravnim osobama, čak i ako nisu službeno navedeni kao vlasnici u javnim registrima. Ova tema je posebno relevantna u kontekstu borbe protiv pranja novca, korupcije i drugih oblika financijskog kriminala. Hrvatska, kao članica Europske unije, preuzela je obvezu implementirati europske direktive koje se bave transparentnošću vlasničkih struktura.
Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, sve pravne osobe u Hrvatskoj obvezne su prijaviti svoje stvarne vlasnike. Ova obveza je dio šireg okvira zakonskih mjera koje imaju za cilj povećanje transparentnosti u poslovanju i smanjenje rizika od zloupotreba. Stvarni vlasnici su osobe koje izravno ili neizravno posjeduju više od 25% udjela u pravnoj osobi ili imaju kontrolu nad njom na bilo koji drugi način.
Kako bi se osigurala usklađenost s ovim zakonom, Hrvatska je uspostavila Registar stvarnih vlasnika, koji je dostupan javnosti. Ovaj registar omogućuje građanima, novinarima i drugim zainteresiranim stranama da provjere tko su stvarni vlasnici određenih tvrtki. Ova mjera predstavlja značajan korak prema većoj transparentnosti u poslovanju i omogućuje lakše otkrivanje potencijalnih nepravilnosti.
Međutim, unatoč ovim naporima, postoje i dalje izazovi u implementaciji i provedbi ovih zakonskih okvira. Mnoge tvrtke koriste složene strukture vlasništva kako bi prikrile stvarne vlasnike, što otežava njihovo praćenje. Također, postoji zabrinutost da bi otkrivanje stvarnih vlasnika moglo dovesti do zloupotreba privatnosti i sigurnosti tih osoba.
Jedan od ključnih ciljeva uspostavljanja registra stvarnih vlasnika je borba protiv pranja novca. Pranje novca predstavlja proces kojim se nezakonito stečena sredstva ‘čiste’ kako bi izgledala kao zakonita. U mnogim slučajevima, stvarni vlasnici su također i ključni akteri u ovim procesima. Uvođenjem većih razina transparentnosti, vlasti se nadaju da će otežati pranje novca i druge oblike financijskog kriminala.
Osim toga, transparentnost vlasničkih struktura može imati pozitivne učinke i na poslovno okruženje. Kada su informacije o vlasnicima dostupne, to može povećati povjerenje između poslovnih partnera i investitora. U konačnici, to može dovesti do povećanja stranih investicija i jačanja gospodarstva.
Međutim, kako bi se osiguralo da Registar stvarnih vlasnika ispunjava svoje ciljeve, potrebno je osigurati adekvatne resurse i obuke za nadležne institucije. Također, važno je educirati javnost o važnosti transparentnosti i pravima koja imaju u vezi s pristupom informacijama o vlasnicima tvrtki.
U Hrvatskoj postoje i druge mjere koje se poduzimaju kako bi se osigurala veća transparentnost u poslovanju. Na primjer, Zakon o trgovačkim društvima također zahtijeva od trgovačkih društava da vode evidenciju svojih članova i dioničara, što može dodatno pomoći u identifikaciji stvarnih vlasnika. Sve ove mjere su dio šireg napora da se poboljša poslovno okruženje i poveća povjerenje u institucije.
U zaključku, pitanje stvarnih vlasnika u Hrvatskoj predstavlja složeno i višeslojno pitanje. Iako su postignuti značajni koraci prema većoj transparentnosti, ostaje još mnogo posla kako bi se osigurala potpuna usklađenost i učinkovitost postojećih zakona. U budućnosti će biti ključno nastaviti raditi na jačanju institucija, educirati javnost i osigurati da svi akteri u poslovanju budu odgovorni i transparentni. Samo tako možemo osigurati da hrvatsko gospodarstvo bude zdravo, održivo i otporno na financijske kriminalne aktivnosti.
