Turska osvajanja na hrvatskom tlu predstavljaju jedno od najvažnijih razdoblja u povijesti Hrvatske. Ova osvajanja, koja su trajala od 15. do 18. stoljeća, oblikovala su ne samo političku, već i kulturnu, vjersku i društvenu strukturu zemlje. Osvajanja su započela sredinom 15. stoljeća kada su Osmanlije, pod vodstvom sultana Mehmeda II., krenuli u osvajanje Balkana. Hrvatska je tada bila pod vlašću Habsburške monarhije, koja je bila pod velikim pritiskom s osmanske strane.
Kroz 16. stoljeće, Turska je nastavila s osvajanjima, a gradovi poput Siska, Karlovca i Zagreba postali su ključne točke otpora. Bitka kod Siska 1593. godine bila je jedna od važnijih prekretnica, gdje su hrvatske snage, uz pomoć Habsburgovaca, uspjeli poraziti Osmanlije, čime su usporili njihovo napredovanje prema središnjoj Europi. Ova bitka označila je početak kraja turske ekspanzije u Hrvatskoj.
Tijekom razdoblja osmanske vlasti, koje je trajalo više od dva stoljeća, značajno je došlo do promjena u demografskoj strukturi Hrvatske. Mnogi su Hrvati bili prisiljeni napustiti svoja imanja zbog vojnih sukoba, dok su se na oslobođenim područjima naseljavali Turci, Srbi i drugi narodi. Ove promjene dovodile su do kulturne i vjerske raznolikosti, s islamom kao dominantnom religijom na mnogim područjima. Mnoge crkve su pretvorene u džamije, a lokalno stanovništvo često je bilo prisiljeno na konverziju.
Osim demografskih promjena, turska osvajanja utjecala su i na gospodarstvo Hrvatske. Mnoge su regije bile iscrpljene ratovima, a trgovina je bila otežana zbog stalnih sukoba. Ipak, neka područja su profitirala od osmanske trgovine, posebno u proizvodnji i razmjeni robe poput pamuka, duhana i začina. Turska je također donijela nove poljoprivredne tehnike i kulture, koje su se kasnije integrirale u hrvatsku poljoprivredu.
U kulturnom smislu, turska osvajanja ostavila su dubok trag u hrvatskoj tradiciji. Mnoge riječi iz turskog jezika ušle su u svakodnevni govor, a turski stilovi u arhitekturi mogu se vidjeti u nekim dijelovima Hrvatske, posebno u Slavoniji i Baranji. Osvajanja su također inspirirala mnoge umjetnike i pisce, koji su oslikavali život pod turskom vlašću, često u negativnom svjetlu, prikazujući sukobe, borbe i patnje običnog naroda.
Unatoč teškim vremenima, hrvatski narod nije odustajao od otpora. Tijekom 17. i 18. stoljeća, organizirali su se u vojne redove i udruge kao što su uskoci i hajduci, koji su se borili protiv osmanskih trupa. Ove gerilske jedinice često su napadale turske karavane i vojne postaje, čime su oslabile osmansku kontrolu nad regijom. Ova borba za slobodu postala je simbolom hrvatskog otpora i nacionalnog identiteta.
U 18. stoljeću, s promjenom političkih okolnosti, Habsburška monarhija postepeno je preuzimala kontrolu nad područjima koja su bila pod osmanskom vlašću. Godina 1699. označava potpisivanje Karlovačkog mira, kojim su Habsburgovci formalno preuzeli kontrolu nad velikim dijelom Hrvatske. Ova promjena donijela je novu nadu i početak obnove Hrvatske, ali ožiljci turskih osvajanja ostali su vidljivi još dugo nakon odlaska Osmanlija.
Turska osvajanja u Hrvatskoj predstavljaju kompleksno i turbulentno razdoblje koje je oblikovalo identitet i sudbinu hrvatskog naroda. Danas, spominjanje ovog razdoblja služi kao podsjetnik na važnost borbe za slobodu i očuvanje nacionalnog identiteta, kao i na potrebu za razumijevanjem povijesti kako bismo bolje shvatili sadašnjost.
