Tuzla, grad smješten u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, ima bogatu povijest koja seže daleko u prošlost. Tijekom 20. stoljeća, Tuzla se razvijala kao industrijsko središte, a također je bila i važno kulturno središte. Godina 1991. bila je ključna za cijelu regiju, pa tako i za Tuzlu, koja je tada bila dio Socijalističke Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Prema podacima iz 1991. godine, Tuzla je imala značajan broj stanovnika, što je odražavalo njen status kao jednog od većih gradova u Bosni i Hercegovini.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Tuzla je imala približno 120.000 stanovnika. Ovaj broj predstavljao je veliki porast u odnosu na prethodne decenije, što se može povezati s razvojem industrije i urbanizacijom koja je zahvatila cijeli grad. Uz to, Tuzla je bila poznata po svojim rudnicima soli i drugim industrijama koje su privlačile radnu snagu iz raznih dijelova bivše Jugoslavije. Ovaj migracijski trend doprinio je povećanju broja stanovnika i raznolikosti etničkih skupina unutar grada.
Osim što je bila industrijski središte, Tuzla je bila i važan kulturni centar. Grad je imao razvijen sustav obrazovanja, s brojnim školama i fakultetima, što je dodatno privlačilo mlade ljude i obitelji da se nasele u Tuzli. U tom razdoblju, Tuzla se ponosila svojom multikulturalnošću, a različite etničke zajednice su koegzistirale i doprinosile bogatoj kulturnoj baštini grada. Ova raznolikost je bila očita u svim aspektima života, od jezika i religije do običaja i tradicija.
Međutim, s početkom rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, situacija se drastično promijenila. Mnogi stanovnici su napustili Tuzlu zbog rata i nesigurnosti, što je dovelo do značajnog smanjenja broja stanovnika. Iako je Tuzla bila jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini koji je ostao relativno siguran tijekom rata, gubitak stanovništva bio je neizbježan. Ova promjena je imala dugoročne posljedice na demografske strukture grada, a broj stanovnika nikada se nije vratio na razinu iz 1991. godine.
U postratnom razdoblju, Tuzla se suočila s mnogim izazovima, uključujući obnovu infrastrukture, povratak izbjeglica i reintegraciju zajednica. Grad je uspio zadržati svoj status kao industrijsko središte, ali se također okrenuo i razvoju turizma i drugih sektora. Danas, Tuzla ima mnogo manji broj stanovnika nego 1991. godine, ali i dalje ostaje važan grad u Bosni i Hercegovini s bogatom poviješću i kulturnim nasljeđem.
U zaključku, broj stanovnika Tuzle 1991. godine iznosio je oko 120.000, što je odražavalo njen značaj kao jednog od glavnih gradova u regiji. Ova brojka je simbolizirala ne samo demografski rast, već i razvoj industrije, kulture i multikulturalnosti. Iako su ratni sukobi značajno utjecali na demografske promjene, Tuzla ostaje grad s bogatom poviješću i potencijalom za budući razvoj.
