U našem društvu postoji opća percepcija da se mrtvima odaje više počasti nego živima. Ova pojava može se primijetiti u različitim kulturama i tradicijama diljem svijeta, a posebno je izražena u hrvatskoj kulturi. Mrtvi ljudi često dobivaju više cvijeća, pažnje i sjećanja, dok se za života, mnogi od nas suočavaju s osjećajem zanemarivanja ili neprepoznatosti.
Jedan od mogućih razloga zašto mrtvi primaju više cvijeća može biti povezan s našom ljudskom prirodom da cijenimo ono što više ne možemo imati. Kada netko umre, često dolazi do refleksije o njihovom životu, uspjesima i doprinosima. Ljudi počinju razmišljati o tome što su ti pojedinci značili za njih i za zajednicu. Ova introspekcija može potaknuti želju za izražavanjem poštovanja i ljubavi kroz cvijeće, što može predstavljati simbol sjećanja i počasti.
Drugi aspekt koji treba razmotriti je način na koji se obilježavaju sprovodi i godišnjice smrti. Tijekom sprovoda, cvijeće je tradicionalno neizostavni dio ceremonije. Cvjetni aranžmani često ispunjavaju prostor, stvarajući vizualno dojmljivu atmosferu koja odražava tugu i poštovanje prema preminuloj osobi. U tom trenutku, cvijeće postaje simbol ne samo žalosti, već i ljubavi i sjećanja koje ostavljamo iza sebe. Na godišnjicama smrti, ljudi često donose cvijeće na grobove, dodatno naglašavajući ovu tradiciju.
Osim toga, u mnogim kulturama, cvijeće se koristi kao način izražavanja emocija koje možda nisu izrečene dok je osoba bila živa. Na primjer, mnogi se osjećaju opterećeni osjećajem krivnje ili propuštenih prilika kada se netko dragi izgubi. U tim trenucima, donošenje cvijeća može postati način na koji se izražavaju neizrečene misli i osjećaji. Ljudi često žele reći „žao mi je“ ili „volio/la sam te“, a cvijeće postaje kanal za te emocije.
Uz to, postavlja se pitanje koliko smo zaista svjesni onih koje volimo dok su još s nama. U užurbanom životu, često zaboravljamo na male geste pažnje koje bi mogle značiti mnogo. Mnogi ljudi priznaju da su se osjećali zanemareno, a s vremenom se stvara osjećaj da je ljubav i pažnja koju su primili bila nedovoljna. Kada umru, odjednom postaju centar pažnje, a naši osjećaji prema njima postaju izraženiji. Čini se da ih smrt uzdiže u status koji nisu imali za života.
U današnjem svijetu, gdje su društvene mreže postale dominantna platforma za izražavanje osjećaja, često možemo primijetiti kako se sjećanja na preminule dijele i slave online. Ljudi objavljuju fotografije, citate i sjećanja, a cvijeće postaje dio tih digitalnih izraza. Ovaj fenomen dodatno naglašava kako mrtvi ljudi mogu privući više pažnje nego živi, barem u kontekstu online interakcije.
Na kraju, važno je napomenuti da iako mrtvi mogu primiti više cvijeća, to ne znači da bismo trebali zanemariti one koji su još uvijek s nama. Važno je njegovati odnose i izražavati ljubav i poštovanje dok su naši voljeni živi. Cvijeće može biti prekrasan način da izrazimo svoje osjećaje, ne samo u trenucima tuge, već i u svakodnevnom životu. Što više izražavamo ljubav i pažnju prema onima koje volimo, to će i naš život biti ispunjeniji.
U konačnici, pitanje „zašto mrtvi ljudi dobivaju više cvijeća od živih?“ može biti kompleksno i višeslojno. Međutim, ono nas podsjeća na važnost življenja u trenutku, izražavanja emocija i cijenjenja onih koji su nam važni dok su još uvijek uz nas.
