Rumunija i Kosovo su bili predmet brojnih političkih rasprava otkako je Kosovo proglasilo svoju neovisnost 17. veljače 2008. godine. Dok je veliki broj država, uključujući većinu članica Europske unije i Sjedinjene Američke Države, priznalo Kosovo kao suverenu državu, Rumunija se pridržava svoje odluke da ne prizna ovu bivšu pokrajinu Srbije. Razlozi za ovu odluku su višestruki i duboko ukorijenjeni u povijesne, političke i sigurnosne aspekte.
Jedan od glavnih razloga zašto Rumunija ne priznaje Kosovo leži u strahu od destabilizacije vlastitih granica. Rumunija se suočava s vlastitim etničkim manjinama, posebno s Mađarima u Transilvaniji. Priznavanje Kosova bi moglo otvoriti vrata sličnim zahtjevima za neovisnost unutar Rumunije, što bi moglo dovesti do unutarnjih napetosti i potencijalnih sukoba. Politička elita u Bukureštu je stoga oprezna kada je riječ o ovom pitanju, jer ne želi postaviti presedan koji bi mogao utjecati na stabilnost države.
Osim toga, Rumunija je također zabrinuta zbog utjecaja Rusije na Balkan. Mnogi analitičari smatraju da je ruska politika na Balkanu usmjerena na jačanje svojih interesa i oslabljivanje utjecaja Zapada. Priznavanjem Kosova, Rumunija bi mogla biti viđena kao saveznik zapadnih država, što bi moglo izazvati negativne reakcije iz Moskve. S obzirom na to da Rumunija ima dugu povijest složenih odnosa s Rusijom, posebno tijekom razdoblja Hladnog rata, ova briga nije bez osnova.
Pored toga, Rumunija se pridržava stajališta Europske unije o ovom pitanju. Iako mnoge članice EU priznaju Kosovo, postoje i one koje su se odlučile ne učiniti to, poput Španjolske, Slovačke, Grčke i Kipra. Rumunija se, stoga, oslanja na kolektivnu odluku EU, smatrajući da bi bilo neodgovorno djelovati protiv konsenzusa unutar tog bloka. Ova strategija joj omogućuje da zadrži dobre odnose s ostalim članicama EU, dok istovremeno ne preuzima rizik od sukoba unutar svojih granica.
Jedan od ključnih argumenata rumunjske vlade protiv priznanja Kosova također se odnosi na međunarodno pravo. Rumunija se poziva na načelo teritorijalnog integriteta i suvereniteta država, smatrajući da je jednostrano proglašenje neovisnosti Kosova bilo u suprotnosti s tim načelima. Ova pozicija odražava i širu zabrinutost u međunarodnoj zajednici o potencijalnim posljedicama koje bi priznavanje Kosova moglo imati na druge teritorijalne sporove diljem svijeta.
Osim političkih i pravnih razloga, postoji i značajan aspekt javnog mnijenja u Rumuniji. Mnogi građani i političari smatraju da je Kosovo i dalje dio Srbije, a priznanje neovisnosti bi moglo narušiti nacionalni identitet. Ova emocionalna komponenta je također važna u oblikovanju politike prema Kosovu, jer se mnogi Rumunji osjećaju povezani s povijesnim i kulturnim kontekstom koji uključuje i Srbiju kao susjednu zemlju.
U konačnici, Rumunija ne priznaje Kosovo zbog kombinacije unutarnjih i vanjskih faktora. Njihova odluka nije samo politička, već uključuje i duboke povijesne, kulturne i sigurnosne aspekte. Bez obzira na to, situacija na Balkanu se neprestano mijenja, a budućnost Kosova i njegovog priznavanja ostaje neizvjesna. Rumunija će morati pažljivo pratiti razvoj događaja i možda će u budućnosti preispitati svoju poziciju o ovom pitanju, ovisno o promjenama u regionalnoj i međunarodnoj politici.
