U današnjem svijetu, tržište rada suočava se s mnogim izazovima, a jedan od njih je zapošljavanje teže zapošljivih skupina starosti. Ova skupina uključuje osobe koje su starije od 50 godina, ali i mlađe osobe koje su dugotrajno nezaposlene ili su na neki način marginalizirane. S obzirom na demografske promjene i starenje stanovništva, važno je razumjeti razloge zbog kojih su ove skupine često zapostavljene u procesu zapošljavanja.
Jedan od glavnih razloga zašto poslodavci često izbjegavaju zapošljavanje starijih osoba jest predrasuda da su one manje prilagodljive i manje produktivne u usporedbi s mlađim radnicima. Mnogi poslodavci smatraju da stariji radnici ne mogu pratiti brze promjene u tehnologiji i poslovanju, što može biti točno u nekim slučajevima, ali nije pravilo. U stvarnosti, stariji radnici često posjeduju dragocjeno iskustvo i znanje koje može biti izuzetno korisno za bilo koju organizaciju.
Također, postoje i zakonski okviri koji reguliraju zapošljavanje, a koji se često ne primjenjuju dosljedno. Na primjer, u Europskoj uniji postoje smjernice koje potiču zapošljavanje starijih radnika, ali u praksi se često susreću prepreke. Poslodavci se ponekad boje da će zapošljavanjem starijih radnika povećati troškove zbog potencijalno viših plaća i zdravstvenih troškova. Ova percepcija može stvoriti dodatne prepreke za starije osobe prilikom traženja posla.
Unatoč preprekama, postoji nekoliko strategija koje se mogu primijeniti kako bi se olakšalo zapošljavanje teže zapošljivih skupina starosti. Prvo, potrebno je provoditi edukaciju i osvješćivanje poslodavaca o prednostima zapošljavanja starijih radnika. Organizacije i vlade mogu provoditi kampanje kako bi istaknule uspješne priče starijih radnika i pokazale kako njihovo iskustvo može doprinijeti uspjehu tvrtke.
Osim toga, važno je razviti specijalizirane programe obuke koji će omogućiti starijim radnicima da steknu nova znanja i vještine koje su potrebne na tržištu rada. Ovi programi mogu uključivati tečajeve o digitalnim vještinama, upravljanju projektima ili drugim relevantnim područjima koja su u skladu s potrebama poslodavaca. Ulaganje u obrazovanje i obuku starijih radnika ne samo da će im pomoći da se lakše zaposle, već će također povećati njihovu konkurentnost na tržištu rada.
Još jedan važan aspekt je promjena u percepciji zaposlenika. Poslodavci bi trebali biti otvoreni prema raznolikosti u svojim timovima, uključujući razlike u dobi. Raznolikost može donijeti inovacije i kreativnost u poslovanje, a stariji radnici mogu pružiti drugačiju perspektivu koja može biti korisna za rješavanje problema i donošenje odluka.
Osim toga, potrebno je osigurati fleksibilne radne aranžmane koji bi omogućili starijim radnicima da bolje usklade poslovne obaveze s osobnim životom. Fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće i prilagodljive radne uloge mogu biti ključni faktori koji će omogućiti starijim osobama da ostanu aktivni na tržištu rada.
U konačnici, borba protiv predrasuda prema starijim radnicima zahtijeva zajedničke napore svih dionika – od vlade, poslodavaca do samih radnika. Ulaganje u zapošljavanje teže zapošljivih skupina starosti nije samo moralna obveza, već i ekonomska potreba. S obzirom na to da se demografska slika Europe mijenja, stariji radnici postaju sve važniji dio radne snage. Njihovo iskustvo i znanje mogu doprinijeti održivom razvoju gospodarstva i jačanju socijalne kohezije.
Na kraju, pitanje zapošljavanja teže zapošljivih skupina starosti nije samo pitanje politike, već i pitanje ljudskih prava i dostojanstva. Svi zaslužujemo priliku za rad i doprinos društvu, bez obzira na dob. Stoga je važno raditi na uklanjanju prepreka koje otežavaju zapošljavanje starijih osoba i poticati inkluzivno tržište rada.
