U posljednjim desetljećima, demografske promjene u Hrvatskoj dovele su do značajnog smanjenja broja velikih obitelji. Velike obitelji, koje se tradicionalno definiraju kao one koje imaju troje ili više djece, postale su rijetkost u suvremenom društvu. Razlozi za ovu promjenu su složeni i višeslojni, a uključuju ekonomske, kulturne i socijalne aspekte.
Jedan od glavnih uzroka smanjenja broja velikih obitelji u Hrvatskoj je ekonomska situacija. U vrijeme kada su mnogi roditelji zabrinuti za svoju financijsku stabilnost, donošenje odluke o proširenju obitelji često se temelji na materijalnim mogućnostima. Troškovi odgoja djece, koji uključuju hranu, odjeću, obrazovanje i zdravstvenu skrb, značajno su se povećali. Prema nekim procjenama, prosječni trošak odgoja djeteta do 18. godine u Hrvatskoj iznosi oko 100.000 eura, što može biti veliki financijski teret za obitelji s više djece.
Kultura i društvene norme također igraju ključnu ulogu. U prošlosti su velike obitelji bile norma, a društvo je podržavalo ideju da je imati više djece pozitivno. Međutim, s promjenama u društvenim normama, pojedinci su sve više fokusirani na osobni razvoj, karijeru i ostvarivanje vlastitih ciljeva. Mnogi parovi odlučuju odgoditi roditeljstvo ili imati manje djece kako bi se mogli posvetiti svojim profesionalnim ambicijama i osobnom životu. Ova promjena u prioritetima također je povezana s povećanjem stope obrazovanja žena, koje su danas često usmjerene na izgradnju karijere prije nego što postanu majke.
Osim ekonomskih i kulturnih čimbenika, i politika obiteljske podrške ima važnu ulogu. Iako Hrvatska nudi određene poticaje za obitelji s djecom, kao što su dječji dodaci i porezne olakšice, mnogi smatraju da ti poticaji nisu dovoljni da bi se potaknulo veće rađanje. U usporedbi s nekim drugim europskim zemljama, gdje su poticaji za obitelji s više djece značajniji, Hrvatska se suočava s izazovima u privlačenju mladih parova da osnuju veće obitelji.
Unatoč ovim izazovima, postoje i pozitivni aspekti koji se mogu uočiti u kontekstu velikih obitelji. Velike obitelji često pružaju djeci podršku i sigurnost, omogućujući im da razviju socijalne vještine kroz interakciju s braćom i sestrama. Djeca iz velikih obitelji često su više samostalna, nauče dijeliti i razvijaju jaču vezu s članovima obitelji. Ove vještine mogu im pomoći u budućem životu, osobito u izgradnji odnosa s drugima.
Na kraju, važno je napomenuti da su velike obitelji i dalje prisutne u Hrvatskoj, iako u manjem broju. Postoje mnoge obitelji koje se odlučuju za više djece unatoč izazovima. Ove obitelji često postaju uzori i mogu inspirirati druge da razmotre mogućnost veće obitelji. Također, važna je uloga zajednice i lokalnih organizacija koje podržavaju obitelji, pružajući im resurse i pomoć u odgoju djece.
U zaključku, fenomen velikih obitelji u Hrvatskoj suočava se s brojnim izazovima u suvremenom društvu. Ekonomski pritisci, promijenjene društvene norme i nedovoljna podrška obiteljima s više djece doprinose smanjenju broja velikih obitelji. Ipak, važno je prepoznati vrijednosti i prednosti koje velike obitelji donose te raditi na stvaranju poticajnog okruženja za sve obitelji u budućnosti.
