U posljednjih nekoliko godina, tema oduzimanja djece od roditelja postala je sve prisutnija u medijima, a slučajevi zena iz Novog Sada koji su izgubili svoju djecu izazivaju posebnu pozornost i zabrinutost. Ova situacija otvara mnoga pitanja o pravima roditelja, sustavu zaštite djece i društvenim normama koje oblikuju naše razumijevanje obitelji i roditeljstva.
Oduzimanje djece često se događa kada su u pitanju sumnje u sposobnost roditelja da se brinu o svojoj djeci. U nekim slučajevima, to može biti rezultat zanemarivanja, zlostavljanja ili drugih oblika štetnog ponašanja koje može ugroziti djetetovu sigurnost. Međutim, postoje i situacije u kojima se oduzimanje djece čini kao prekomjerna reakcija institucija, što izaziva rasprave o tome koliko su ti postupci opravdani.
U Novom Sadu, kao i širom Srbije, sve više žena izvještava o svojim iskustvima sa sustavom socijalne zaštite. Mnoge od njih tvrde da su im djeca oduzeta bez dovoljno jasnih dokaza ili transparentnog postupka. Takva situacija može ostaviti duboke emocionalne rane, ne samo na roditeljima, već i na djeci koja se nalaze u neizvjesnoj situaciji. Djeca koja su oduzeta od svojih roditelja često prolaze kroz traumatska iskustva koja mogu imati dugoročne posljedice na njihov razvoj.
Jedan od ključnih problema u ovim slučajevima je nedostatak komunikacije između roditelja i socijalnih radnika. Mnoge žene iz Novog Sada govore o tome kako su se osjećale nemoćno i isključeno iz procesa donošenja odluka koji su se izravno ticale njihovih života i života njihove djece. Takva isključenost može povećati osjećaj frustracije i bespomoćnosti kod roditelja, a istovremeno može negativno utjecati na djecu koja su u tom procesu.
Osim toga, postoje i pitanje socijalne stigmatizacije. Kada se dijete oduzima, to ne utječe samo na obitelj, već i na širu zajednicu. Mnoge žene se boje osude i kritike, što ih dodatno izolira u već teškoj situaciji. Ova stigma može otežati ženama da potraže pomoć i podršku, što je ključno za njihov oporavak i ponovno uspostavljanje veze s djecom.
U društvu koje se sve više bori s izazovima vezanim uz obitelj i roditeljstvo, važno je otvoriti dijalog o ovim temama. Potrebno je raditi na jačanju sustava socijalne zaštite kako bi se osiguralo da su odluke o oduzimanju djece donesene na temelju jasnih i objektivnih kriterija. Također, važno je osigurati da roditelji imaju pristup pravnoj pomoći i podršci tijekom ovog teškog procesa.
Obrazovanje također igra ključnu ulogu u prevenciji problema vezanih uz oduzimanje djece. Podizanje svijesti o pravima roditelja i djece, kao i o mogućnostima podrške, može pomoći u smanjenju broja slučajeva oduzimanja. Također, edukacija socijalnih radnika o empatiji i pristupu koji uključuje roditelje može dovesti do boljih rezultata i manje traumatizirajućih iskustava za sve uključene.
U konačnici, tema oduzimanja djece nije samo pitanje pojedinaca ili obitelji, već i pitanje društvene odgovornosti. Svi mi imamo ulogu u oblikovanju sustava koji će štititi najranjivije među nama. Samo kroz suradnju, razumijevanje i empatiju možemo stvoriti društvo u kojem su prava i sigurnost djece, kao i roditelja, na prvom mjestu. U tom smislu, važno je nastaviti raspravljati o ovim pitanjima, slušati iskustva onih koji su pogođeni i raditi na rješenjima koja će poboljšati sustav zaštite djece i podržati obitelji u potrebi.
