Aleksandar Veliki, jedan od najpoznatijih vojnih vođa u povijesti, poznat je po svojim osvajanjima i stvaranju jednog od najvećih carstava u antici. No, iza njegovog vojnog genija i političkih uspjeha stoji i važna figura koja je imala značajan utjecaj na njegov život i karijeru. Ta figura je njegova žena, Roxana, koja je igrala ključnu ulogu u njegovom osobnom i političkom životu.
Roxana, rođena u Baktriji, bila je kći lokalnog plemića. Poznata po svojoj ljepoti, privukla je pažnju mladog Aleksandra tijekom njegovih vojnih pohoda u Aziji. Njihov susret dogodio se 327. godine prije Krista, kada je Aleksandar osvojio Baktriju. Prema povijesnim izvorima, Aleksandar se odmah zaljubio u Roxanu i odlučio je uzeti je za ženu. Njihov brak nije bio samo rezultat ljubavi, već i političke strategije. Time je Aleksandar pokušao osigurati savez s lokalnim plemenima i učvrstiti svoju vlast na novim teritorijima.
Roxana i Aleksandar vjenčali su se u tradicionalnoj persijskoj ceremoniji, što je dodatno naglasilo njegovu namjeru da se poveže s lokalnim kulturama. Ovaj brak bio je simbol Aleksandrove sposobnosti da uspostavi i održava političke odnose s različitim narodima koje je osvojio. Roxana je postala ne samo njegova supruga, već i važna politička figura, koja je pomogla u legitimizaciji njegove vladavine u Aziji.
Ubrzo nakon vjenčanja, Roxana je rodila njihovo jedino dijete, sina imenom Aleksandar IV. Ovaj događaj dodatno je učvrstio Roxaninu poziciju unutar Aleksandrove dinastije. Međutim, tragedija je brzo slijedila. Nakon Aleksandrove iznenadne smrti 323. godine prije Krista u Babilonu, Roxana se našla u opasnoj situaciji. Njihov sin, koji je bio još beba, postao je predmet borbe za vlast među Aleksandrovim generalima, poznatim kao diadohi.
Roxana je bila prisiljena boriti se za opstanak svog sina i svoju vlastitu sigurnost. Kako bi zaštitila svog sina i osigurala njegovu budućnost, povukla se u Babilon, gdje je pokušavala zadržati kontrolu nad situacijom. Njena borba nije bila jednostavna; suočavala se s brojnim izazovima i prijetnjama od strane Aleksandrovih bivših zapovjednika, koji su se borili za vlast nad carstvom koje je on ostavio iza sebe.
U tom turbulentnom razdoblju, Roxana je bila primorana sklopiti savezništva i pregovarati s različitim frakcijama koje su se natjecale za prevlast. Nažalost, njezina borba nije trajala dugo. Godine 310. prije Krista, nakon što je izgubila kontrolu nad situacijom, Roxana je na kraju bila zarobljena i ubijena. Njezina smrt označila je kraj jedne ere i simbolizirala je propast Aleksandrove dinastije.
Roxana je, iako često zanemarena u povijesnim izvorima, ostavila neizbrisiv trag u povijesti. Njezina priča nije samo priča o ljubavi i gubitku, već i priča o ženi koja je bila prisiljena boriti se za svoje mjesto u svijetu dominiranom muškarcima. Njezina sudbina odražava složene političke i društvene dinamike toga vremena. U mnogim aspektima, Roxana je predstavljala snagu, hrabrost i otpornost, kvalitete koje su potrebne da bi se preživjelo u okrutnom svijetu antike.
U današnje vrijeme, Roxana se može smatrati simbolom otpora i borbe za pravdu, a njezina priča može poslužiti kao inspiracija za mnoge žene koje se suočavaju s izazovima i preprekama u svom životu. Kroz prizmu njezinog života, možemo bolje razumjeti ulogu žena u povijesti i njihovu sposobnost da oblikuju svijet oko sebe, čak i u najtežim okolnostima.
